Grupa francuskih naučnika otkrila je nov način lečenja dijabetesa u kojem se ne upotrebljava insulin, već hormon apelin.
Grupa francuskih naučnika otkrila je nov način lečenja dijabetesa u kojem se ne upotrebljava insulin, već hormon apelin.
Istraživanje sprovedeno na miševima pokazalo je da su kod gojaznih miševa čije ćelije više ne reaguju na insulin injekcije apelina omogućile sniženje šećera u krvi, izjavili su Filip Vale i njegove kolege iz Instituta za molekularnu medicinu "Rangej" u Tuluzu.
Obično insulin (polipeptidni hormon koji reguliše metabolizam ugljenih hidrata) obezbeđuje regulisanje nivoa šećera u krvi omogućavanjem ćelijama da primaju glukozu koja se nalazi u krvi čime se obezbeđuju potrebe organizma.
Kod osoba obolelih od dijabetesa tipa 1 taj sistem ne funkcioniše zbog nedostatka insulina koji se nadoknađuje redovnim injekcijama, dok kod dijabetičara tipa 2, rezistentnih na insulin, insulinski receptori postaju neosetljivi.
Tada "na scenu" stupa apelin,istog dejstva kao i insulin, koji sintetizuju i luče masna tkiva. Taj hormon koristi "nova vrata" za ulazak u ćelije, tako da i kada insulinski receptori ne funkcionišu put za dejstvo apelina ostaje aktivan i efikasan, istakli su naučnici.
Apelin je, kako tvrdi Vale, efikasan u malim dozama protiv dijabetesa koji je česta posledica gojaznosti, a kod miševa nisu primećeni nikakvi sekundarni efekti.
Sledeća ključna faza ispitivanja je utvrđivanje da li apelin deluje na isti način i na ljude.
Vale je optimista i on je saopštio da su prva ispitivanja na ljudskim masnim tkivima pokazala da se radi o istim aktiviranim putevima kao kod miševa.
Ostaje da se vidi da li apelin može dugoročno da se koristi i da li ima neželjene sekundarne efekte. Prva ispitivanja na osobama obolelim od dijabetesa tipa 2 trebalo bi da počnu za godinu dana.
(Tanjug)
Istraživanje sprovedeno na miševima pokazalo je da su kod gojaznih miševa čije ćelije više ne reaguju na insulin injekcije apelina omogućile sniženje šećera u krvi, izjavili su Filip Vale i njegove kolege iz Instituta za molekularnu medicinu "Rangej" u Tuluzu.
Obično insulin (polipeptidni hormon koji reguliše metabolizam ugljenih hidrata) obezbeđuje regulisanje nivoa šećera u krvi omogućavanjem ćelijama da primaju glukozu koja se nalazi u krvi čime se obezbeđuju potrebe organizma.
Kod osoba obolelih od dijabetesa tipa 1 taj sistem ne funkcioniše zbog nedostatka insulina koji se nadoknađuje redovnim injekcijama, dok kod dijabetičara tipa 2, rezistentnih na insulin, insulinski receptori postaju neosetljivi.
Tada "na scenu" stupa apelin,istog dejstva kao i insulin, koji sintetizuju i luče masna tkiva. Taj hormon koristi "nova vrata" za ulazak u ćelije, tako da i kada insulinski receptori ne funkcionišu put za dejstvo apelina ostaje aktivan i efikasan, istakli su naučnici.
Apelin je, kako tvrdi Vale, efikasan u malim dozama protiv dijabetesa koji je česta posledica gojaznosti, a kod miševa nisu primećeni nikakvi sekundarni efekti.
Sledeća ključna faza ispitivanja je utvrđivanje da li apelin deluje na isti način i na ljude.
Vale je optimista i on je saopštio da su prva ispitivanja na ljudskim masnim tkivima pokazala da se radi o istim aktiviranim putevima kao kod miševa.
Ostaje da se vidi da li apelin može dugoročno da se koristi i da li ima neželjene sekundarne efekte. Prva ispitivanja na osobama obolelim od dijabetesa tipa 2 trebalo bi da počnu za godinu dana.
(Tanjug)