Antipsihotički lekovi dugoročno povećavaju opasnost od smrtnosti pacijenata obolelih od Alchajmerove bolesti, najčešćeg oblika demencije, pokazali su rezultati jednog britanskog istraživanja objavljeni u naučnom časopisu Lancet Neurology.
Antipsihotički lekovi dugoročno povećavaju opasnost od smrtnosti pacijenata obolelih od Alchajmerove bolesti, najčešćeg oblika demencije, pokazali su rezultati jednog britanskog istraživanja objavljeni u naučnom časopisu Lancet Neurology.
Britanski istraživač Kliv Balard iz londonskog Wolfson centra za proučavanje bolesti koje nastaju starenjem, došao je do tih rezultata tako što je u periodu od 2001. do 2004. godine upoređivao stope smrtnosti kod dve grupe od po 64 pacijenta starosti od 67 do 100 godina koji su oboleli od Alchajmera.
Jedna grupa tih pacijenata bila je lečena antipsihotičkim lekovima kao što su "tioridazin", "klorpromazin", "haloperidol", "trifluorperazin" i "risperidon", dok su pacijenti iz druge grupe primali "placebo" (lažni lek).
Nakon 12 meseci od početka istraživanja, procenat preživelih osoba među pacijentima koji su primali neki od antipsihotika je iznosio 70 odsto, a među onima pod terapijom placebom 77 odsto.
Posle dve godine od početka istraživanja, razlika se još produbila tako da je procenat preživelih u prvoj grupi iznosio 46 odsto, a u drugoj 71 odsto, dok je nakon tri godine u prvoj grupi taj procenat iznosio 30 odsto, a u drugoj 59 odsto.
Tokom celokupnog perioda istraživanja opasnost od smrtnosti je bila manja za 42 odsto kod pacijenata koji su primali placebo nego kod onih pod terapijom antipsihoticima.
Antipsihotici, lekovi koji se koriste u lečenju psihoza, kao što je šizofrenija, često se daju osobama obolelim od Alchajmera kako bi se kod njih ublažila uzrujanost i agesivnost koji mogu biti opasni i po pacijente i po okolinu.
Prema podacima koje je objavio "Lanset neurolodži", između 30 i 60 odsto dementnih pacijenata smeštenih u zdravstvenim ustanovama širom Evrope i severne Amerike leče se antipsihotičkim lekovima.
Ranija istraživanja su pokazala malo pozitivno dejstvo tih lekova prilikom njihove kratkoročne upotrebe (šest do 12 sedmica) na neuropsihijatrijske simptome Alchajmera, ali i veća neželjena dejstva.
Britanski istraživači, međutim, smatraju da antipsihotici druge generacije i dalje mogu imati svoju ulogu u lečenju teških neuropsihijatrijskih simptoma Alchajmera, pre svega agresivnosti, ali da treba prekinuti prepisivanje tih lekova u slučajevima kada oni nisu neophodni i u produženom režimu.
Oni su istakli i da je veći broj istraživanja pokazao da bi psihološke terapije ili druge vrste lekova, kao što su antidepresivi, mogli da budu alternativa antipsihoticima.
(Tanjug)
Britanski istraživač Kliv Balard iz londonskog Wolfson centra za proučavanje bolesti koje nastaju starenjem, došao je do tih rezultata tako što je u periodu od 2001. do 2004. godine upoređivao stope smrtnosti kod dve grupe od po 64 pacijenta starosti od 67 do 100 godina koji su oboleli od Alchajmera.
Jedna grupa tih pacijenata bila je lečena antipsihotičkim lekovima kao što su "tioridazin", "klorpromazin", "haloperidol", "trifluorperazin" i "risperidon", dok su pacijenti iz druge grupe primali "placebo" (lažni lek).
Nakon 12 meseci od početka istraživanja, procenat preživelih osoba među pacijentima koji su primali neki od antipsihotika je iznosio 70 odsto, a među onima pod terapijom placebom 77 odsto.
Posle dve godine od početka istraživanja, razlika se još produbila tako da je procenat preživelih u prvoj grupi iznosio 46 odsto, a u drugoj 71 odsto, dok je nakon tri godine u prvoj grupi taj procenat iznosio 30 odsto, a u drugoj 59 odsto.
Tokom celokupnog perioda istraživanja opasnost od smrtnosti je bila manja za 42 odsto kod pacijenata koji su primali placebo nego kod onih pod terapijom antipsihoticima.
Antipsihotici, lekovi koji se koriste u lečenju psihoza, kao što je šizofrenija, često se daju osobama obolelim od Alchajmera kako bi se kod njih ublažila uzrujanost i agesivnost koji mogu biti opasni i po pacijente i po okolinu.
Prema podacima koje je objavio "Lanset neurolodži", između 30 i 60 odsto dementnih pacijenata smeštenih u zdravstvenim ustanovama širom Evrope i severne Amerike leče se antipsihotičkim lekovima.
Ranija istraživanja su pokazala malo pozitivno dejstvo tih lekova prilikom njihove kratkoročne upotrebe (šest do 12 sedmica) na neuropsihijatrijske simptome Alchajmera, ali i veća neželjena dejstva.
Britanski istraživači, međutim, smatraju da antipsihotici druge generacije i dalje mogu imati svoju ulogu u lečenju teških neuropsihijatrijskih simptoma Alchajmera, pre svega agresivnosti, ali da treba prekinuti prepisivanje tih lekova u slučajevima kada oni nisu neophodni i u produženom režimu.
Oni su istakli i da je veći broj istraživanja pokazao da bi psihološke terapije ili druge vrste lekova, kao što su antidepresivi, mogli da budu alternativa antipsihoticima.
(Tanjug)