Gde je danas mesto visokim tehnologijama i koji se limiti svakodnevno prelaze u konstantnoj potrazi za novim saznanjima? Koristi i mogućnosti Hi-Techa čine se neiscrpnim i medjusobno se prepliću do te mere da ponekad ne znamo da li su stvarnost ili čista naučna fantastika. Domene koje visoka tehnologija poslednjih godina obuhvata protegli su se čak do granica filozofije. Onda nije nikakvo čudo što ni medicina nije od toga izuzeta.
Imate manjak moždanih ćelija? Doštampajte nove
Štampač koji umesto mastila izbacuje kapljice ćelija i "štampa" žive moždane ćelije!? Iako zvuči kao trećerazredni SF, zaista je pronadjen način da se odštampa osnovna jedinica žive materije. Izum ovog modifikovanog ink-jet štampača delo je Suvan Džajasinge, a sam uredjaj nije ništa više do varijanta običnog štampača.Jedina razlika je što, umesto da kroz igličaste otvore izbrizgava kapi tinte na papir, ovaj printer ćelija koristi moćno električno polje koje produkuje kapljice ćelija veličine svega nekoliko mikrometara u prečniku, supstance mnogo manje od bilo koje do sada napravljene!
Ovaj medicinski "pljuckavac", popularno nazvan "electro-spray", daleko je ispred dosadašnjih pokušaja da se napravi aparat sličan njemu. Koliko je usavršen govori i činjenica da prethodnici electro-spraya nisu mogli da izbacuju kapi u prečniku manjem od 20 metara jer su njihove ultra fine iglice bile sklone – blokiranju.
Ovom tehnikom otvaraju se vrata neverovatnim mogućnostima u medicini. Očekuje se da obavljena izgradnja i zamena oštećenih ili hirurškim intervencijama odstranjenih tkiva uz pomoć electro-spraya doktorima omogući punu kontrolu kod nadogradnje tkiva i to - ćeliju po ćeliju.
Flight simulator leči vertigo
Lekari kažu da skoro trećina ljudi na svetu, makar jednom u životu propati zbog vrtoglavice. Ovakve neprijatne epizode kod većine prodju same od sebe, dok kod nekih, nažalost, mogu da potraju i godinama, uzrokujući čak veoma žestoke napade vertiga.Vrtoglavica, kao i mučnina koja često prati to stanje, povezani su sa unutrašnjim uhom ili takozvanim vestibularnim sistemom. Unutrašnje uho je kompleksan sistem komora ispunjenih tečnošću koje mozgu prenose informacije o ravnoteži. Ali, usled prehlade ili povreda glave može doći do poremećaja i konfuzije signala upućenih mozgu.
Srećom, istraživači bolnice Hamersmit u Londonu pronašli su efikasan način uklanjanja ovog debalansa bez upotrebe medikamenata: u lečenju obolelih od vrtoglavice koriste – Flight simulator!
Lekarska ekipa provodi pacijente kroz standardan psihoterapijski tretman uz dodatno upućivanje bolesnika na simulator letenja. Leteća sesija uključuje rotirajući disk, rotirajuću stolicu i video-vežbe, iste one koje se koriste u obuci pilota i astronauta.
Tretman deluje tako što pojačava vizuelni input ka mozgu i popravlja ravnotežu te smanjuje vrtoglavicu. Takodje je ustanovljeno da su se kod pacijenata koji su bili na simulatoru leta za trećinu smanjili anksioznost i depresija.
Profesor Adolfo Bronstein koji rukovodi ovim istraživanjima veruje da će zbog jednostavnosti koja odlikuje ovakvu vrstu lečenja u najskorije vreme ono postati uobičajen tretman u lečenju od hronične vrtoglavice.
Istine i laži
Američko ministarstvo odbrane odobrilo je iznos od pet miliona dolara doktorki Dženifer Vendemia, kako bi nastavila uveliko započeti rad na sistemu proučavanja moždanih talasa koji utvrdjuje da li neko govori istinu ili laže.U odnosu na poligraf, detektor laži koji se koristi skoro čitav vek, a čija verodostojnost rezultata najviše zavisi od stručnosti ispitivača, ovaj novi sistem, sa svojih 128 elektroda postavljenih na nečiju lobanju u sekundi prevodi moždane talase ispitanika sa preciznošću od 94 do 100 procenata.
Doktorka Vendemia kaže da se njeno istraživanje u suštini zasniva na tome da je kod laganja moždani proces znatno složeniji i time dugotrajniji, dok je u slučaju istinitog iskaza on skoro trenutan.
No, još nije sigurno hoće li ovaj ili njemu slični sistemi isterivanja istine na čistac ikada zaživeti.
Dileme, kao što su pravo ljudi na svoju privatnost, eventualna pogrešna procena koja može biti fatalna u slučaju osude nevinog i slično, postavljaju mnoga etička pitanja na koje nauka i tehnologija nemaju odgovore.
Bar-kod života
Kada bismo vaš DNK pretvorili u kodove, on bi se sastojao od 648 znaka i od osnovnog genetskog materijala nekog drugog čoveka bi se razlikovao samo u jednom ili dva koda. Na sreću, od DNK šimpanze, delilo bi nas celih 60.Na svetu ima 10 do 30 miliona živih bića, od kojih je poznato ili dostupno svega 1,7 miliona vrsta. I to je razlog što se naučnici spremaju na neobičan poduhvat - pravljenje velikog kataloga života. Naime, otkriven je način da se uz pomoć kratke DNK sekvence specificiraju sve pojedinačne forme života na našoj planeti.
Zahvaljujući tome, svakom živom stvoru na zemlji, od majušnog planktona do plavog kita dodeliće se jedinstvena šifra, takozvani bar-kod. Inicijalni projekat će obuhvatiti evidentiranje genetskih obeležja ptica i riba pomoću kojih bi se kasnije razdvojile osobene karakteristike ovih bića.
Samo za ovaj, početni korak, biće potrebne godine, jer je mnoštvo različitih primeraka u svakoj vrsti koje treba analizirati da bi se dobila njihova specifična bar-kod informacija. Dobijeni podaci bi se kasnije stavljali u gigantsku bazu podataka koja bi povezala kompletno naučno znanje o odredjenim organizmima sticano tokom poslednjih 200 godina.
DNK bar-kodovi bi pomogli i olakšali razaznavanje vrsta, posebno u slučajevima u kojima tradicionalni metodi nisu praktični. Samim tim što bi se prepoznavao svaki vid života na zemlji popunile bi se praznine u dosadašnjem znanju i dobili odgovori na neka fundamentalna pitanja u ekologiji i evoluciji. Uz sve to, identifikacija vrsta bila bi pouzdanija i svima dostupna.
Zasviraj, pa za korteks zadeni
Najezda IPod-ova i sličnih Hi-Tech pomagala ne samo da je uticala na to da nam muzika postane sastavni deo života, već su svoj osvrt na savremene trendove slušanja muzike dali i naučnici. Oni su zahvaljujući (opet) visokim tehnologijama, na putu da otkriju zašto su nam neke pesme prijemčljivije i zašto ih, i posle dugog niza godina, iz čista mira u sebi pevušimo.Specifične senzorne memorije vezane za čula vida, mirisa ili sluha, pohranjene su u istim moždanim regijama u kojima se data informacija prvobitno obradjuje. Kod zvuka, moždana aktivnost je locirana u slušnom korteksu koji informacije prima preko uha. Kada slušamo neku pesmu, aktivnost slušnog korteksa se nastavlja i po njenom završetku kada smo u stanju da poznate note ponovimo u sebi.
Po završenom eksperimentu, volonteri su bili u stanju da reprodukuju nastavak poznate pesme, ali ne i one koja im pre toga nije bila poznata. Takodje, ako bi neki instrumental na kratko utihnuo, učesnici u eksperimentu su aktivirali više različitih delova slušnog korteksa vraćajući tok obrade kako bi popunili pauzu.
Kod pesama koje su sadržale reči, ljudi su se oslanjali na naprednije delove obrade zvuka jer se memorija više fokusira na stihove, što je ipak bolje od doskorašnjeg tumačenja da prijemčljive pesme izazivaju nešto slično svrabu mozga koji češkamo mentalnim ponavljanjem nota.
Suština je, zapravo, da ista pravila važe za sve pojedinačne percepcije i da se one, stvarajući domino efekat stapaju u jedno kompleksno slikovito izlaganje; zato se, kada iznova odslušamo neku nama dragu pesmu, pojavljuje i živa slika onog trenutka kada smo je prvi put čuli.
(COM&GSM/MONDO)