Bilo da su šumske ili gajene, jestive pečurke imaju veliku hranljivu vrednost i, svakako, nalaze se na listi za nabavku zdrave hrane.
Bilo da su šumske ili gajene, jestive pečurke imaju veliku hranljivu vrednost i, svakako, nalaze se na listi za nabavku zdrave hrane.
Specifičnog su ukusa i mirisa a, budući da sadrže značajne količine biološki vrednih proteina (2,4 posto), mogu da zamene meso, pa se zato veoma često za njih kaže da su šumsko meso.
Pečurke sadrže i dosta vitamina B grupe, kao i vitamina C i D. Od mineralnih sastojaka sadrže kalijum, fosfor, kalcijum, gvožđe, magnezijum i hlor, kao i oko četiri posto ugljenih hidrata i značajnu količinu biljnih vlakana.
Od jestivih šumskih pečurki najpoznatije su vrganj, bukovača i lisičarka, a od gajenih – šampinjoni. Međutim, jestive gljive mogu da se razlikuju od otrovnih samo ukoliko se dobro poznaju i na osnovu prakse. Zato je preporučljivo da se kupuju isključivo od proverenih proizvođača.
Uz to, treba ih kupovati u manjim količinama, koje će se upotrebiti u toku jednog dana. U trgovačkom prometu pečurke se, po kvalitetu, razvrstavaju u dve klase. Važno je da se, prilikom kupovine vodi računa o tome da plodovi budu mladi, čvrsti i celi, kompaktnog tkiva i ujednačene boje (što zavisi od vrste).
Pokvarene pečurke se prepoznaju po tome što na poleđini imaju crnu i sunđerastu strukturu. Pečurke se čuvaju neoprane na temperaturi od 0 do 2 stepena Celzijusova, i to od 24 do 36 sati, a zamrznute i do šest meseci.
Meso, riba, jaja i pečurke su namirnice koje imaju sličnu biološku vrednost, pa nije potrebno kombinovanje u istom obroku mesa, ribe i jaja s pečurkama.
Gajene pečurke - šampinjoni, mogu da se jedu i u presnom, sirovom stanju. Naime, isečeni na listiće i pokapani limunovim sokom izvanredan su biološki vredan sastojak kompleksnih salata.
Pečurki - šitake i reiši, koje su naročito poznate i popularne u Japanu i Kini, sada se mogu naći i kod nas. Mogu da se kupe sušene (pre pripreme hrane ih treba rehidrirati) ili u svežem stanju (što i nije preporučljivo s obzirom na rok trajanja).
Šitake i reiši pečurke čine izuzetno hranljive namirnice i jedan su od malobrojnih biljnih izvora vitamina D. Bogate su kalcijumom i fosforom, a sadrže i visok nivo mnogih aminokiselina, među kojima su leucin, lizin i treonin, kao i fitohemikaliju lentinan, koja je snažni imunonološki stimulans.
Lentinan je u širokoj upotrebi u japanskim bolnicama kao pomoćno lekovito sredstvo u lečenju kancera. Naučnici tvrde da on indukuje proizvodnju interferona, telesne antivirusne hemikalije koju organizam koristi kada je napadnut infekcijom.
(Sofia/MONDO)
Specifičnog su ukusa i mirisa a, budući da sadrže značajne količine biološki vrednih proteina (2,4 posto), mogu da zamene meso, pa se zato veoma često za njih kaže da su šumsko meso.
Pečurke sadrže i dosta vitamina B grupe, kao i vitamina C i D. Od mineralnih sastojaka sadrže kalijum, fosfor, kalcijum, gvožđe, magnezijum i hlor, kao i oko četiri posto ugljenih hidrata i značajnu količinu biljnih vlakana.
Od jestivih šumskih pečurki najpoznatije su vrganj, bukovača i lisičarka, a od gajenih – šampinjoni. Međutim, jestive gljive mogu da se razlikuju od otrovnih samo ukoliko se dobro poznaju i na osnovu prakse. Zato je preporučljivo da se kupuju isključivo od proverenih proizvođača.
Uz to, treba ih kupovati u manjim količinama, koje će se upotrebiti u toku jednog dana. U trgovačkom prometu pečurke se, po kvalitetu, razvrstavaju u dve klase. Važno je da se, prilikom kupovine vodi računa o tome da plodovi budu mladi, čvrsti i celi, kompaktnog tkiva i ujednačene boje (što zavisi od vrste).
Pokvarene pečurke se prepoznaju po tome što na poleđini imaju crnu i sunđerastu strukturu. Pečurke se čuvaju neoprane na temperaturi od 0 do 2 stepena Celzijusova, i to od 24 do 36 sati, a zamrznute i do šest meseci.
Meso, riba, jaja i pečurke su namirnice koje imaju sličnu biološku vrednost, pa nije potrebno kombinovanje u istom obroku mesa, ribe i jaja s pečurkama.
Šitake i reiši leče kancer
Prilikom kupovine suvih, dehidriranih pečurki nikako se ne sme napraviti greška da se direktno dodaju u jelo koje se priprema jer se u većini slučajeva pakuju neoprane radi očuvanja biološke vrednosti i dužeg trajanja. Stoga ih treba prethodno oprati i očistiti od eventualne nečistoće, a zatim rehidrirati (ostaviti u mlakoj vodi da nabubre) ili tako oprane odmah staviti u jelo koje se priprema (čorbe, gulaši...).Gajene pečurke - šampinjoni, mogu da se jedu i u presnom, sirovom stanju. Naime, isečeni na listiće i pokapani limunovim sokom izvanredan su biološki vredan sastojak kompleksnih salata.
Pečurki - šitake i reiši, koje su naročito poznate i popularne u Japanu i Kini, sada se mogu naći i kod nas. Mogu da se kupe sušene (pre pripreme hrane ih treba rehidrirati) ili u svežem stanju (što i nije preporučljivo s obzirom na rok trajanja).
Šitake i reiši pečurke čine izuzetno hranljive namirnice i jedan su od malobrojnih biljnih izvora vitamina D. Bogate su kalcijumom i fosforom, a sadrže i visok nivo mnogih aminokiselina, među kojima su leucin, lizin i treonin, kao i fitohemikaliju lentinan, koja je snažni imunonološki stimulans.
Lentinan je u širokoj upotrebi u japanskim bolnicama kao pomoćno lekovito sredstvo u lečenju kancera. Naučnici tvrde da on indukuje proizvodnju interferona, telesne antivirusne hemikalije koju organizam koristi kada je napadnut infekcijom.
(Sofia/MONDO)