Ima ljudi koji su izuzetno osetljivi na to da, možda, ne ostavljaju povoljan utisak i prosto očekuju da će biti odbačeni zbog svog fizičkog izgleda i strahuju od toga, što može da ima ozbiljne negativne posledice i na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, ukazuje jedno američko istraživanje obavljeno na Univerzitetu Bafala.
Ima ljudi koji su izuzetno osetljivi na to da, možda, ne ostavljaju povoljan utisak i prosto očekuju da će biti odbačeni zbog svog fizičkog izgleda i strahuju od toga, što može da ima ozbiljne negativne posledice i na njihovo mentalno i fizičko zdravlje, ukazuje jedno američko istraživanje obavljeno na Univerzitetu Bafala.Najbolji lek protiv takvog stanja su pozitivne misli, izmedju ostalog i takve kojima se potvrdjuju sopstvene vrednosti, kao i bliske veze s okolinom, ustanovila je dr Lora Park s pomenutog univerziteta, izveštava Rojters.
Dr Park je napravila i skalu osetljivosti na odbacivanje zbog fizičkog izgleda (ARS), koju je testirala na 242 studenta. Ispostavilo se da su oni koji su visoko kotirali na pomenutoj skali bazirali svoju predstavu o sopstvenoj vrednosti na spoljnom izgledu, ocenjujući pri tom sebe kao fizički neprivlačne.
Ovi ispitanici bili su skloniji nego drugi da sebe nedovoljno poštuju, češće su ispoljavali visok nivo neurotičnosti, nesigurnost pri vezivanju za druge osobe i nezdrave navike u ishrani.
Dr Park je konstatovala da su i mladići i devojke koji su se pokazali preosetljivim na odbacivanje zbog spoljnog izgleda bili preokupirani svojim telom i kilogramima na nezdrav način.
Izbegavali su da jedu kad su gladni i opsesivno su su bavili fizičkom aktivnošću, a istovremeno su se prežderavali i koristili sredstva za čišćenje.
Iznenadjenje je predstavljalo otkriće da je, i kad bi se isključili svi drugi neurotični faktori, nesigurnost i nipodaštavanje sopstvene ličnosti, sama opsednutost svojim izgledom predstavljala nepogrešiv pokazatelj poremećaja ishrane.
Za ljude visoko rangirane na ARS skali, i samo razmišljanje o onome što ne vole na sebi bilo je dovoljno da se osete usamljenim, odbačenim, neželjenim i izolovanim. Ti efekti su bili ublaženi kada bi se od njih zahtevalo da razmišljaju o snazi svoje ličnosti i njihovim postojećim bliskim vezama s ljudima.
S druge strane, zahtev da razmišljaju o lošim aspektima svog izgleda nije imao nikakvo negativno dejstvo na ljude koji su kotirali nisko na ARS skali.
(Tanjug)