
Farmaceutske kuće u Srbiji smanjile su ili u potpunosti prestale da proizvode lekove za najteže duševne bolesnike, jer im se to ne isplati.
"Pacijenti, kada izadju iz psihijatrijskih ustanova u kojima su se lečili, prinudjeni su da sami traže ove preko potrebne lekove", kaže za "Press" doktor Milan Milić, direktor Specijalne neuropsihijatrijske bolnice "Kovin".
Direktorka Zavoda za zdravstveno osiguranje Svetlana Vukajlović kaže da, po zakonu, esencijalne lekove koji nisu registrovani, svaka zdravstvena ustanova treba da uvozi sama.
"Pored toga, Zavod je ipak tražio od farmaceutskih kuća da ne smanjuju proizvodnju nekih lekova koji su neophodni. Tako da smo se za nešto izborili, ali farmaceutske kuće rade po tržišnim principima. Medjutim, zbog ovakvih problema nedavno smo doneli uputstvo da esencijalne lekove koji se nalaze na D listi apotekarske ustanove u Srbiji moraju da nabave. Tako je sada u toku procedura za nabavku takvih lekova i očekujemo da će sve apoteke do kraja meseca biti snabdevene", kaže Vukajlovićeva.
"Ne shvatam kako državi nije isplativo da tih lekova ima u domaćim apotekama? Farmaceutske kuće odustale su od pravljenja lekova za ove bolesnike, jer su ili jeftini ili malo traženi, pa im se to ne isplati. Tako da se ti lekovi sada, nažalost, teško nabavljaju. Ovako, same bolnice nabavljaju lekove iz inostranstva i po deset puta skuplje nego što bi koštali da ih država uvozi", ističe dr Milić. On tvrdi da problem nastaje kada hospitalizovani pacijenti završe lečenje i vrate se kućama.
"Ti lekovi se veoma teško nalaze. Tako, recimo, pacijenti moraju jednom mesečno da dobijaju injekcije 'moditena', koji održava odredjeno stanje koje je postignuto za vreme lečenja u bolnici, a vrlo teško se nalazi. 'Moditen', inače, proizvodi slovenačka 'Krka', a bolnica ga preko dobavljača uvozi. Slično je i sa 'haldol' ampulama, koje takodje pravi 'Krka', zatim sa tabletama 'meleril' i 'triksifen', koje je nekada pravila naša 'Galenika' ili antidepresivima 'amizol' i 'miansan' koje 'Zorka' iz Šapca više ne pravi", navodi dr Milić.
Otac mladića koji se donedavno lečio na Institutu "Dr Laza Lazarević" u Beogradu kaže za Press da nije ni znao da će morati sam da traži lek za sina.
"Lekar mu je prepisao injekcije 'moditena' koje treba da prima jednom mesečno u bolničkom dispanzeru. Kada sam ga odveo na kontrolu i da primi injekciju, medicinska sestra nas je pitala da li smo doneli 'moditen'. Nisam mogao da verujem! Onda sam trčao po celom gradu i jedva našao ampule, a još sam morao i da plaćam oko 1.000 dinara. Da li neko u ovoj zemlji razmišlja o duševnim bolesnicima, koji, ako ne primaju terapiju, mogu da zapadnu u mnogo gora psihička stanja? Pa, zar nisu novine pune priča o ocu koji je ubio sina ili sinu koji je pretukao majku?", priča uplašeni otac koji je želeo da ostane anoniman.
(MONDO)
"Pacijenti, kada izadju iz psihijatrijskih ustanova u kojima su se lečili, prinudjeni su da sami traže ove preko potrebne lekove", kaže za "Press" doktor Milan Milić, direktor Specijalne neuropsihijatrijske bolnice "Kovin".
Direktorka Zavoda za zdravstveno osiguranje Svetlana Vukajlović kaže da, po zakonu, esencijalne lekove koji nisu registrovani, svaka zdravstvena ustanova treba da uvozi sama.
"Pored toga, Zavod je ipak tražio od farmaceutskih kuća da ne smanjuju proizvodnju nekih lekova koji su neophodni. Tako da smo se za nešto izborili, ali farmaceutske kuće rade po tržišnim principima. Medjutim, zbog ovakvih problema nedavno smo doneli uputstvo da esencijalne lekove koji se nalaze na D listi apotekarske ustanove u Srbiji moraju da nabave. Tako je sada u toku procedura za nabavku takvih lekova i očekujemo da će sve apoteke do kraja meseca biti snabdevene", kaže Vukajlovićeva.
"Ne shvatam kako državi nije isplativo da tih lekova ima u domaćim apotekama? Farmaceutske kuće odustale su od pravljenja lekova za ove bolesnike, jer su ili jeftini ili malo traženi, pa im se to ne isplati. Tako da se ti lekovi sada, nažalost, teško nabavljaju. Ovako, same bolnice nabavljaju lekove iz inostranstva i po deset puta skuplje nego što bi koštali da ih država uvozi", ističe dr Milić. On tvrdi da problem nastaje kada hospitalizovani pacijenti završe lečenje i vrate se kućama.
"Ti lekovi se veoma teško nalaze. Tako, recimo, pacijenti moraju jednom mesečno da dobijaju injekcije 'moditena', koji održava odredjeno stanje koje je postignuto za vreme lečenja u bolnici, a vrlo teško se nalazi. 'Moditen', inače, proizvodi slovenačka 'Krka', a bolnica ga preko dobavljača uvozi. Slično je i sa 'haldol' ampulama, koje takodje pravi 'Krka', zatim sa tabletama 'meleril' i 'triksifen', koje je nekada pravila naša 'Galenika' ili antidepresivima 'amizol' i 'miansan' koje 'Zorka' iz Šapca više ne pravi", navodi dr Milić.
Otac mladića koji se donedavno lečio na Institutu "Dr Laza Lazarević" u Beogradu kaže za Press da nije ni znao da će morati sam da traži lek za sina.
"Lekar mu je prepisao injekcije 'moditena' koje treba da prima jednom mesečno u bolničkom dispanzeru. Kada sam ga odveo na kontrolu i da primi injekciju, medicinska sestra nas je pitala da li smo doneli 'moditen'. Nisam mogao da verujem! Onda sam trčao po celom gradu i jedva našao ampule, a još sam morao i da plaćam oko 1.000 dinara. Da li neko u ovoj zemlji razmišlja o duševnim bolesnicima, koji, ako ne primaju terapiju, mogu da zapadnu u mnogo gora psihička stanja? Pa, zar nisu novine pune priča o ocu koji je ubio sina ili sinu koji je pretukao majku?", priča uplašeni otac koji je želeo da ostane anoniman.
(MONDO)
Pridruži se MONDO zajednici.