Ako biste navijačima Partizana rekli da nevede fudbalera koji mu je prvi na srcu ili koji je simbol kluba sa Topčiderskog brda veliki broj njih bi kao iz topa odgovorio - Dragan Mance.
Ako biste navijačima Partizana rekli da nevede fudbalera koji mu je prvi na srcu ili koji je simbol kluba sa Topčiderskog brda veliki broj njih bi kao iz topa odgovorio - Dragan Mance.
Na današnji dan, pre 23 godine Fudbalski klub Partizan i njegovi navijači izgubili su verovatno najharizmatičnijeg fudbalera koji je ikada nosio crno-beli dres.
Pre 23 godine, žureći na trening, Mance je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Navijači Partizana su ga obožavali, a on im je uzvraćao spektakularnim golovima i karakterističnom radovanju - pad na kolena i pesnice visoko u vazduh. I danas, oni nešto stariji Grobari kada pikaju fudbal sa društvom kada postignu gol raduju se u stilu Dragana Mancea. Legenda živi.
I pre i posle Mancea Partizan je imao odlične fudbalere. Kada je počinjala karijera Dragana Mancea, jedna druga karijera Partizanove legende, Moce Vukotića, bila je pri kraju. Ipak, Dragan Mance živi u srcima Grobara, koji ga nazivaju "Gospodarom Juga i navijačke duše".
Nijednom fudbaleru Partizana, pre i posle njega, to nije uspelo.
Zašto je Mance bio i ostao Najveći u srcima Grobara? On je živeo za golove, kako je sam jednom izjavio, a sa njegovim fudbalskim statasavanjem prekinut je dugogodišnji post Partizana - titula je konačno došla u Humsku. Uvek je navijačima obećavao da će dati gol Crvenoj zvezdi. I uvek je ispunjavao obećanje.
A gol koji je postigao protiv Kvins Park Rendžersa u prvoj utakmici istorijskog dvomeča 1984. godine verovatno je najlepši u istoriji Partizana, a možda i jedan od najlepših u istoriji srpskog fudbala.
Kada mu je isticao ugovor, bilo je nesporazuma sa upravom i najavio je odlazak iz Partizana. A onda su Grobari stupili na scenu, preteći da če uprava snositi posledice za bes navijača ako Mance ode. Uprava se opametila, Mance je ostao i uz zahvalnost Grobarima dao obećanje - biću prvi strelac lige. Obećanje bi sigurno ispunio, ali se dogodila tragedija.
Prvi meč Partizana posle pogibije Mancea bio je antologijski, pun emocija, teško prepričljiv. Partizan je igrao protiv Prištine, stadion pun. Sa svih tribina čulo se samo "Draaagaaan Manceeee, Draagaan Manceee". Svi su na stadionu živeli za gol u čast Dragana Mancea. U poslednjim trenucima meča Ljubomir Radanović je postigao toliko željen gol. Na stadionu miks emocija - suze i radost.
Posle pogibije Mancea, Partizan je zatražio od Fudbalskog saveza da do kraja sezone igra bez dresa sa brojem devet i tome je udovoljeno. Grobari godinama traže da se stadion nazove po Draganu Manceu, ali od toga još ništa. Obećan je i spomenik, ali ni od toga ništa.
(MONDO)
Na današnji dan, pre 23 godine Fudbalski klub Partizan i njegovi navijači izgubili su verovatno najharizmatičnijeg fudbalera koji je ikada nosio crno-beli dres.
Pre 23 godine, žureći na trening, Mance je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Navijači Partizana su ga obožavali, a on im je uzvraćao spektakularnim golovima i karakterističnom radovanju - pad na kolena i pesnice visoko u vazduh. I danas, oni nešto stariji Grobari kada pikaju fudbal sa društvom kada postignu gol raduju se u stilu Dragana Mancea. Legenda živi.
I pre i posle Mancea Partizan je imao odlične fudbalere. Kada je počinjala karijera Dragana Mancea, jedna druga karijera Partizanove legende, Moce Vukotića, bila je pri kraju. Ipak, Dragan Mance živi u srcima Grobara, koji ga nazivaju "Gospodarom Juga i navijačke duše".
Nijednom fudbaleru Partizana, pre i posle njega, to nije uspelo.
Zašto je Mance bio i ostao Najveći u srcima Grobara? On je živeo za golove, kako je sam jednom izjavio, a sa njegovim fudbalskim statasavanjem prekinut je dugogodišnji post Partizana - titula je konačno došla u Humsku. Uvek je navijačima obećavao da će dati gol Crvenoj zvezdi. I uvek je ispunjavao obećanje.
A gol koji je postigao protiv Kvins Park Rendžersa u prvoj utakmici istorijskog dvomeča 1984. godine verovatno je najlepši u istoriji Partizana, a možda i jedan od najlepših u istoriji srpskog fudbala.
Kada mu je isticao ugovor, bilo je nesporazuma sa upravom i najavio je odlazak iz Partizana. A onda su Grobari stupili na scenu, preteći da če uprava snositi posledice za bes navijača ako Mance ode. Uprava se opametila, Mance je ostao i uz zahvalnost Grobarima dao obećanje - biću prvi strelac lige. Obećanje bi sigurno ispunio, ali se dogodila tragedija.
Prvi meč Partizana posle pogibije Mancea bio je antologijski, pun emocija, teško prepričljiv. Partizan je igrao protiv Prištine, stadion pun. Sa svih tribina čulo se samo "Draaagaaan Manceeee, Draagaan Manceee". Svi su na stadionu živeli za gol u čast Dragana Mancea. U poslednjim trenucima meča Ljubomir Radanović je postigao toliko željen gol. Na stadionu miks emocija - suze i radost.
Posle pogibije Mancea, Partizan je zatražio od Fudbalskog saveza da do kraja sezone igra bez dresa sa brojem devet i tome je udovoljeno. Grobari godinama traže da se stadion nazove po Draganu Manceu, ali od toga još ništa. Obećan je i spomenik, ali ni od toga ništa.
(MONDO)