Robert Prosinečki ostaće u klubu i ako ne osvoji nijedan trofej do kraja sezone, rečeno je MONDU. On je na putu da postane trener sa najdužim stažom od Barija do danas.
Od 1992. godine, dakle tokom prethode dve decenije, u Ljutice Bogdana dovodili su, smenjivali i vraćali trenere češće nego što su menjali garniture dresova i imena sponzora na njima.
Niko od tada nije sastavio dve cele sezone, odnosno četiri ciklusa priprema!
Najbliži da veže dve "pune" sezone u tom periodu bio je Milan Živadinović, koji je zamenio Vladicu Popovića na početku sezone 1992/93 i potom dogurao do juna 1994. godine. Najduže je na užarenoj klupi sedeo Slavoljub Muslin (24 meseca i deset dana), s tim da je Muslin sastavio samo jednu celu sezonu - od leta, do leta (2000-2001).
Poslednji koji je "trajao" duže od Prosinečkog, koji je u klubu od 9. decembra 2010. godine, 15 i po meseci, bio je Zoran Filipović. On je došao u oktobru 2001. godine i otišao u junu 2003. godine, posle jednog osvojenog Kupa Srbije i dva šampionata u kojima je beležio "minus 15" i "minus 19" u odnosu na najvećeg rivala, Partizan.
Između "Fileta" i "Robija", za deset sezona, Zvezda je promenila petnaestoricu (!?) trenera i tako na direktan način kumovala aktuelnoj dominaciji crno-belih.
Računajući od 1992. godine, raspada SFRJ, post-Bari perioda i prilagođavanja "večitog" rivaliteta na znatno skromnije okvire, Partizan je do danas promenio 12 trenera, a vraćao dvojicu (Ljubišu Tumbakovića i Miodraga Ješića), dok je u istom periodu Crvena zvezda promenila 26 i vraćala šestoricu (Ljupko Petrović, Vladimir Petrović, Vojin Lazarević, Milorad Kosanović, Slavoljub Muslin, Ratko Dostanić).
ZVEZDINI TRENERI POSLE BARIJA I TOKIJA:
1992-1993: Milan Živadinović
1993-1994: Milan Živadinović
1994-1995: Ljupko Petrović
1995-1996: Ljupko Petrović, Vladimir Petrović
1996-1997: Vladimir Petrović, Vojin Lazarević
1997-1998: Milorad Kosanović
1998-1999: Milorad Kosanović, Vojin Lazarević
1999-2000: Miroljub Ostojić, Zvonko Radić, Slavoljub Muslin
2000-2001: Slavoljub Muslin
2001-2002: Slavoljub Muslin, Zoran Filipović
2002-2003: Zoran Filipović
2003-2004: Slavoljub Muslin
2004-2005: Ljupko Petrović, Milovan Rajevac, Ratko Dostanić
2005-2006: Valter Zenga
2006-2007: Dušan Bajević, Boško Đurovski
2007-2008: Boško Đurovski, Milorad Kosanović, Aleksandar Janković
2008-2009: Zdenjek Zeman, Čedomir Janevski, Siniša Gogić
2009-2010: Vladimir Petrović, Ratko Dostanić
2010-2011: Ratko Dostanić, Aleksandar Kristić, Robert Prosinečki
2011-2012: Robert Prosinečki
2012-2013: ?
Epilog?
Partizan je za dve decenije osvojio 12 titula i sedam Kupova, uz dva učešća u Ligi šampiona, a Crvena zvezda šest titula i 11 Kupova. Ne bi trebalo zaboraviti i da su crno-beli u tom periodu ostali finansijski, manje-više, stabilni, dok je najtrofejniji srpski klub sezonama već u dubokim dugovima.
Da li su te dve stvari, menjanje trenera i finansijsko posrtanje kluba, direktno povezane? Teško je reći i zaslužuje duboku analizu, ali se hronološka paralela može povući...
Stoga, u Crvenoj zvezdi odlučni su da čvrsto stanu iza aktuelnog trenera, koji za sada nema rezultate, ali ima viziju. Takođe, u Ljutice Bogdana zimus su bili uvereni da će Prosinečki "izgurati" svoj projekat i želeli su da ga bezuslovno podrže u tome, iako su rezultati upućivali na to da je samo smena logično rešenje .
Aktuelna Uprava želi da proba da ide drugim putem, da umesto "seče" posle loših rezultata, pruži vreme i poverenje onome ko se prihvatio nezavidnog posla, a u klubu često podsećaju da je Aleks Ferguson prve dve sezone bio u sredini tabele sa Mančester junajtedom, da ga je jedan utakmica delila od smene, pa da je taj čovek kasnije vratio klubu na neverovatan način.
Umesto da razmišljaju o nasledniku Prosinečkog, nekada legendarnog fudbalera Crvene zvezde, u Ljutice Bogdana nameravaju da debitantu na klupi i na leto povere ulogu sportskog direktora, odnosno da Robi nastavi da rekonstruiše tim po svom nahođenju i vođen sopstvenim instiktima. Uprava je, rečeno je MONDU, prezadovoljna kako je trener/sportski direktor odradio zimski prelazni rok i ne namerava ništa da menja ni u junu.
Očekuje se da će Prosinečki tražiti još dva, do tri pojačanja u odnosu na aktuelni kadar, kao i da će odlazaka biti, ali planskih i da za te igrače uveliko postoje naslednici, alternative... S takvim timom i istim trenerom, Crvena zvezda bi trebalo da "napadne" Evropu, u kojoj ne igra još od sezone 2007/08, kada se igrao Kup UEFA.
Posle toga, usledile su rane eliminacije od APOEL iz Nikozije, Slavije iz Praga, Slovana iz Bratislave, Rena... Sve uz četiri titule, odnosno tri "duple krune" kluba iz Humske, svega jednim osvojenim Kupom u sezoni 2009/10.
Prosinečki je i dalje neko ko bi takav trend trebalo da zaustavi, uvereni su u Crvenoj zvezdi, a slično razmišljaju i navijači, među kojima doduše ima i onih koji su prestali da veruju u viziju "Velikog Žutog". Na njemu je da ih razuveri...
Mogu li se uporediti poslednja dva čoveka koja su dobila tim na duže od sezone, Zoran Filipović i Robert Prosinečki? U mnogo čemu - mogu!
U Filipovićevo vreme, Partizan je bio više nego dominantan. Uzeo je obe titule, sa ukupno 34 boda prednosti u dve sezone, ali je "File" u tom periodu pružio šansu mnogim mladim fudbalerima, recimo Nemanji Vidiću, Bošku Jankoviću, Dejanu Milovanoviću, Aleksandru Lukoviću, Dušanu Basti i ostalima, koji su kasnije osvajali "duple krune" sa Zvezdom i igrali Evropu.
Stranaca gotovo da nije ni bilo u toj Zvezdi.
U sličnoj fazi trenutno nalazi se i Prosinečki, koji ima realne izgleda da osvoji jedan Kup u nepune dve sezone (kao i Filipović), ali koji se okrenuo mladima i tako za kratko vreme uvećao potencijalu vrednost ekipe Crvene zvezde na oko 30 miliona evra (čitaj: umanio dug).
Kod Prosinečkog već su debitovali "klinci" iz Zvezdinog podmlatka, poput Srđana Mijailovića, Filipa Jankovića, Filipa Stojkovića, Jovana Krnete, Aleksandra Kirovskog, uskoro će isto uraditi Ognjen Ožegović, Petar Đuričković, Miloš Vesić, Marko Dmitrović, Slavoljub Srnić, itd.
Dovedeni su mladi reprezentativci Luka Milivojević, Luka Milunović, Filip Mladenović, Nikola Maksimović, a i igrači iz inostranstva, poput Evandra Goebela, imaju zavidnu vrednost na tržištu. Tu se prepoznaje i direktna veza između rada trenera/sportskog direktora i poslovanja kluba, koji je pre desetak godina sam krenuo u duboki minus prodajom "svoje dece", a gomilanjem skupih fudbalera iz inostranstva.
U kojoj meri Prosinečki razmišlja i radi dugoročno, govori podatak da ne želi da računa na igrače koje ima na pozajmici, pa tako ni u kritičnim situacijama Uroš Ćosić ovog proleća ne dobija šansu na terenu, jer će se za koji mesec vratiti u CSKA iz Moskve.
Prosinečki je, takoreći avansno, dobio ogromno poverenje i Uprave i navijača da na "minus 10" započne dugoročan projekat. Pozitivni efekti naziru se na horizontu, ali pred Robijem je sada još teži posao - da u što kraćem periodu uđe u Evropu i donese titulu, kako ne bi ostao upamćen kao i Zoran Filipović, već kao Filipovićev naslednik, trofejni Slavoljub Muslin.
Kako bi i kao trener bio - Veliki Žuti.
(N. Janković - MONDO, foto: arhiva MN Press)