
Niko - ili malo ko - u Srbiji nije očekivao da će Fudbalski klub Crvena zvezda, kada je krajem prošle godine u prostorije uvedena Radna grupa sa Draganom Džajićem, Nebojšom Čovićem, Zoranom Stojadinovićem i ostalim privrednicima, doživeti verovatno najgoru godinu od svog osnivanja.
Više organizaciono, manje rezultatski, jer su rezultati izostajali i kod ljudi koji su se sklonili pred dolaskom aktuelne Uprave trofejnog kluba.
Jednostavno, i bez "duboke" analize i retrospektive, 2013. godina bila je godina konstantnih previranja na adresi Ljutice Bogdana 1a, koja su dovela do nekih nikad ranije zabeleženih događaja, ne samo u Zvezdi, već i u srpskom fudbalu.
Priča zapravo počinje krajem 2012. godine, kada su moglo da se nasluti da će biti obračuna i nezdrave atmosfere: budući sportski direktor Zoran Stojadinović javno je kritikovao rad trenera Aleksandra Jankovića i nagoveštavao njegovu smenu. Ona se nije dogodila odmah, ali iz ovog ugla bolje da jeste - ne zato što je Janković radio loše, već zato što je bilo uloženo mnogo (negativne) energije da bi se on sklonio i doveo trener po ukusu sportskog direktora.
Stojadinović je na tom putu sproveo sada već čuvenu operaciju "Ceduljice", gde je deo igrača na pripremama u Turskoj prošle zime, bez znanja trenera, trebalo da napiše ko treba da igra i ne, a potom i ko koliko para treba da dobije! "Ceduljice" su podelile igrače na "Stojadinovićeve" i "Jankovićeve", a efekat je mogao da se vidi vrlo brzo. U prve četiri utakmice u prolećnom delu prvenstva, Crvena zvezda je zabeležila dve pobede, remi sa Radom i, za Jankovića, kobni poraz u Nišu od Radničkog, posle koje se razišao sa klubom, a u trenera bio promovisan već dogovoreni Rikardo Sa Pinto.
Pomenute pripreme obeležilo je i pijanstvo stuba odbrane Milana Jovanovića, koji je sam sebe odstranio od tima, a kada je Uprava planirala da mu da novu šansu, on je tokom sezone napravio novi gaf i pijan završio u policijskoj stanici, zbog vandalizma. Sve to vreme, u klubu nisu mogli da se dogovore šta treba raditi i sa Nikolom Maksimovićem, kojeg su zatekli kao već prodatog igrača, ali na kojem je Zvezda i dalje mogla da zaradi...
Samo tabloidi su mogli da zarade na, za njih spektakularnoj, a za klub sramotnoj epizodi Džajić VS Čović. Prethodnu zimu obeležio je oštar, možda i fizički sukob predsednika Dragana Džajića i potpredsednika Nebojše Čovića, a sve zbog Čovićevog nezadovoljstva radom generalnog sekretara i Džajićevog šuraka, Miodraga Zečevića.
Posle toga, Džajić je poručio da se u klub ne vraća i nestao iz javnosti na neko vreme, a Čović u gostovanju na televiziji ispričao svoju verziju događaja. Sve je završeno pomirenjem, iako je Čović u mesecima koji su dolazili i dalje otvoreno kritikovao i Džajićev i Zečevićev rad.
Navijači Zvezde bili su u čudu, navijači Partizana likovali.
Ispod kancelarija, u svlačionici, gde je stao Janković nastavio je Stojadinovićev adut na klupi Sa Pinto, ali u bitno drugačijoj atmosferi, što je počelo da daje rezultate.
Sportski direktor je odlučio da obuče trenerku i zauzme mesto na klupi kraj trenera, Sa Pinto je uneo novu energiju, pa je Crvena zvezda počela da pobeđuje. Ne uvek tako ubedljivo, ali su bodovi stizali sa svih strana (uporedo sa kiksevima Vladimira Vermezovića na klupi Partizana) i klub se, iako suočen sa odlascima igrača preko Arbitražne komisije i zloslutnom eliminacijom iz Evrope zbog nagomilanih dugova, vratio u poziciju da osvoji titulu prvaka!
Malo ko je u jurnjavi za Partizanom to bio primetio, ali u aprilu ove godine dogodila se veoma, veoma važna stvar za ceo klub - na utakmici sa Spartakom 13. aprila, koleno je povredio Darko Lazović i zbog toga je morao da odstustvuje na terenu mnogo duže, nego što se zapravo dogodilo. Lazović je pod bolovima uveden u igru u utakmici sa OFK Beogradom, koja je prethodila "večitom derbiju" sa Partizanom, a onda...
Crvena zvezda došla je posle osam uzastopnih pobeda igrala meč za titulu prvaka u Humskoj, u trenutku kada je Partizan imao samo bod prednosti (bilo 11). O problemima u klubu, o međuljudskim odnosima, o netrpeljivosti koja je nastupala na relaciji Stojadinović/potpredsednik Slaviša Kokeza, o povredi Lazovića, niko nije pričao. Donekle opravdano, jer... Zvezda je bila u naletu, Partizan u problemu i igrao se meč u kojem su crveno-beli mogli da prekinu u tom trenutku petogodišnju dominaciju najvećeg rivala.
Sa Pinto nije loše postavio stvari, formacija je u velikoj meri ličila na onu s kojom je Robert Prosinečki tri puta za kratko vreme pobedio crno-bele, ali... Nespremni Lazović doživeo je najtežu povredu u sportu posle samo 11 minuta igre u Humskoj, morao je da izađe, zamenio ga je Abiola Dauda što je poremetilo prvobitnu Sa Pintovu zamisao, šut Filipa Kasalice završio je na prečki, Zvezda nestala u drugom poluvremenu, a surovo ju je kaznio Miloš Jojić golom iz slobodnjaka u 88. minutu. Zvezda je ostala i bez najskupljeg i najboljeg igrača, koji do danas nije odigrao nijedan meč, ali i bez titule.
Nastupio je novi otvoreni sukob između Stojadinovića i Kokeze, Garidu je poručeno da može da spakuje, a ezgodus igrača putem Arbitražne komisije preneo se sa mlađih (Filipa Jankovića, Veljka Simića, Rastka Šuljagića, Nemanje Maksimovića...) na starije, pa je još tokom sezone na taj način otišao Miloš Dimitrijević, a potom je Crvena zvezda doživela potpuni debakl u utakmici protiv same sebe. Iako je postojala realna opasnost da igrači nastave sa odlascima raskidom ugovora, tim problemom se niko nije bavio i...
...u desetak dana Crvena zvezda je ostala bez nekoliko miliona evra: prvo je trio Slavoljub Srnić/Dragoljub Srnić/Filip Stojković procenio da je bolje u Čukaričkom nego u Crvenoj zvezdi (možda bi ovde trebalo završiti tekst), a potom su "papire" dobili i Mijailović i Pantić, koji su ostavili klub bez obeštećenja.
Duplo manje od u januaru ponuđenog, Zvezda je zaradila na prodaji Ognjena Mudrinskog, solidnu cenu klub je dobio za na brzinu prodatog dragulja Uroša Spajića (samo da bi se platila UEFA licenca, cena 1,2 miliona evra), a jedina prava zarada ostvarena je na prodaji Milivojevića, s tim da je 25 odsto od tih tri miliona evra pripalo Radu.
Trener Sa Pinto ostavio je, svestan ko će sve otići, spisak želja i poručio da se vraća, a kad se vratio - opet se vratio, ali u Portugaliju! On je bio preneražen licima koje je zatekao u svlačionici prvog dana priprema za sezonu 2013/14. Poručio je da ništa od dogovorenog nije obavljeno u njegovom odsustvu i da on sa zatečenim timom ne može da ispuni ciljeve, tako da je Zvezda u aktuelnu sezonu ušla bez pojačanja, bez trenera i sa otvoreno razjedinjenim sportskim sektorom.
Verovatno prvi put u svojoj istoriji, Crvena zvezda je pripreme za sezonu počela bez trenera. Srećom "Miško Taksista" je na vreme dovezao Slovenca u Sloveniju, pa je novi šef struke Slaviša Stojanović bio promovisan na samim pripremama. To je bio znak za početak jednog od najluđih prelaznih rokova u novijoj istoriji kluba: igrače su predlagali i dovodili i sportski direktor i predsednik i članovi Sportske komisije!
Došao je i odmah se teško povredio napadač Đorđe Rakić, Filip Mladenović konačno je dobio pravu konkurenciju u vidu iskusnog Nikole Mijailovića, povratnika u klub, trener je tražio i dobio Nejca Pečnika, a koliko se bizarno odnosila prema sopstvenoj deci u prošlosti, Zvezda je potvrdila plaćanjem 85.000 evra i davanjem 40 procenata Spartaku od narednog transfera za "svog" Aleksandra Kovačevića, kojeg je pustila da ode za "dž" godinu i po dana pre toga.
Zvezdaška javnost drugi put je 2013. zaboravila na sve nedaće kada se konačno u klubu pojavio Miloš Ninković, čovek koji je zaprkosio zdravom razumu kada je odlučio da izabere Crvenu zvezdu i tako ispuni dečački san. Ponovo su osmesi stigli na "Marakanu", ali ne samo osmesi, nego i tuce novih igrača: Omega Roberts prošao je najdužu probu u istoriji čovečanstva kao igrač eliminisanog Smedereva, doveden je Novak Martinović, kupljen mladi golman Predrag Rajković u kompletu sa Goranom Gogićem, Partizanu je otet Marko Petković, potrošeno je i na 18-godišnjeg Migela Arauha, a onda je histerija doživela vrhunac:
Odmah nakon nove eliminacije iz Evrope od ukrajinskog Černomoreca, koja je bila sasvim očekivana zbog neadekvatno odrađenih priprema (iako se kasnilo, prihvaćen je takmičarski turnir u Švajcarskoj u jeku bazičnih priprema, igrači su dolazili prekasno), usledilo je surovo buđenje: poraz od Javora 4:2 na startu Superlige!
U afektu, čelnici Zvezde napravili su dve loše stvari: nastavili sa međusobnim optužbama oko toga ko je loše dovodio igrače tokom leta i ponudili Ivanjičanima 450.000 evra i 30 odsto prava od narednog transfera za Ifeanija Onjila - ovde ćemo staviti duplo!?!? Taj momak jedva da je sastavio 90 minuta na terenu u jeseni koja je nastupila, delom i zbog toga što je Zvezda u "minut do 12" drugi put stvarno "ubola" tog leta - dovela Dragana Mrđu, u početku nedovoljno spremnog, ali sada vodećeg strelca Superlige!
Iako je Mrđa bio pogodak, to što je milionskim dugovima opterećen klub na platnom spisku od napadača imao Daudu, Mrđu, Onjila, Rakića, Kasalicu, Luku Milunovića, Stefana Mihajlovića i Ognjena Ožegovića, potvrđivalo je da prave strategije nije bilo. Drugi dokaz bili su štoperi. Dovedeni su Arauho, Omega i Martinović, a Zvezdu su na početku sezone i u većem delu utakmica kasnije branili Krneta i Lazić.
Skoro sve tuđe cehove plaćao je trener, koji nije imao ime i reputaciju za srpske (tj. Zvezdine kriterijume), koji nije imao otvorenu podršku Uprave (u neformalnim razgovorima pojedini čelnici "prali su ruke" od Stojanovića i podsećali kako je on doveden), javnost je saznala za "Miška Taksistu", a Zvezda zabeležila jedan od najlošijih startova sezone u svojoj istoriji. Ni to nije moglo da prođe bez stvari koje nisu priličile tako velikom klubu.
Sa skorom 4-1-3, Zvezda je dočekala FIFA pauzu, javnost smenila trenera, klub poslao igrače na Zlatibor, a potpredsednici Kokeza i Tončev napustili sednicu Upravnog odobra uz poruku: "Ovako više ne može!" Zakazana je vanredna sednica Skupštine i nastupio je period u kojem su prekoračene mnoge granice zdravog razuma!
Igrači su slali javna pisma žaleći se na tretman u klubu, besparicu, odgovoreno im je razbijanjem stakala i ubacivanjem šampona na sedišta, klub je i o tome ćutao (iako je obećano do danas nije rečeno ništa tim povodom, niti su pronađeni nalogodavci i izvršioci), a javnost je slušala o tome kako će na Skupštini koja se bližila biti rešeno: sa ili bez Džajića!
Predsednik Džajić kritikovao je igrače zbog pisanja pisma i ponovnih zahteva za raskid ugovora, ali ne i napadače na njihove automobile, Kokeza i Tončev povukli su se u stranu i prepustili Džajiću i Stojadinoviću da vode klub, dok je Čović tiho preuzeo odgovornost u gradskoj vlasti, zadržavši funkciju na "Marakani".
Na pompezno najavljenoj Skupštini na kojoj će jedna od struja biti smenjena, nije se dogodilo ništa: Stojadinović je najavio da odlazi ako Zvezda ne uzme titulu, Čović saopštio da je dug umanjen za (svega?) dva miliona evra i da je sezona bez trofeja i Evrope koštala 15 miliona evra, a sastav Upravnog odbora ostao gotovo neizmenjen.
Zvezdu je po već oprobanom receptu "što možeš da rešiš sutra, nemoj danas" nastavila dalje i dočekala 145. "večiti derbi" sa četiri boda zaostatka. Ta pobeda nad Partizanom bila je najveći rezultat Crvene zvezde u 2013. godini, jer se nije otišlo na "minus 7", štaviše, bio je to početak serije crveno-belih od pet pobeda, koja je ekipu dovela na samo bod zaostatka u odnosu na Partizan pred zimsku pauzu.
Bio bi to period u kojem bi teško bilo pronaći lošu stvar da se klub nije u velikoj meri ogrešio o Marka Vešovića, što je kasnije rezultatiralo i njegovim zahtevom za raskid ugovora i to pred dvomeč sa Vojvodinom u Kupu i prvenstvu. Slučaj Vešovića ponovo je otvorio "Pandorinu kutiju", u samoodbrani Stojadinović je otkrio da mu je uplaćeno 111.000 evra, što je napravilo haos u svlačionici, jer ostali igrači nisu znali za to, itd.
Zvezda je ponovo sama sebi bila narušila atmosferu što je Vojvodina iskoristila i izbacila rivala iz Kupa Srbije - 1:3 na sred "Marakane"!
U periodu između te utakmice i "revanša" u Superligi, ekipu su odvojeno posećivali Džajić i Stojadinović, odnosno Kokeza i Tončev, i jedni i drugi obećavali su novac i tražili jedinstvo za pobedu koja je došla u nadoknadi vremena i koja je na kratko utišala sve sukobe u Ljutice Bogdana. Mrđa ga je dao u 91. i Zvezda je ostala na "minus 1", što je zadržalo i Stojanovića na klupi.
Stojanović je ostao, ali ne i Stojadinović!
Višemesečni sukob između njega i Kokeze završen je smenom direktora na sastanku Odbora za hitna pitanja, kojem je prethodio još jedan nikad viđen prizor u Zvezdi: igrači su u seriji intervjua osporili rad Stojadinovića na zaprepašćenje zvezdaške javnosti, klub je do prećutno dozvolio, a potom naknadno osudio i uslovno kaznio - u desetodnevnoj akciji svlačionice podno i kancelarija na stadionu, smenjen je Stojadinović o čijim je lošim metodama rada potom progovorio i Aleksandar Janković.
Njegov intervju oslikao je u velikoj meri Zvezdinu 2013. godinu, posle koje deluje da 2014. može da bude samo bolja i uspešnija!