Posle poslednjih pola časa ovog vanserijskog dokumentarca, pitanje da li ćete ikada više poverovati u to da je pravda dostižna, ukoliko je skupa.
Ako postoji jedan dokumentarac koji bi trebalo da odgledate tokom ove pandemije, neka to bude "The Scheme".
Deadspin nije više toliko dobar sajt, od kada ga je kupio jak vlasnik i zabranio novinarima da pišu o politici, ali je i dalje jedan od boljih u SAD. Odlucio sam da poslušam savet i promenim plan koji sam imao za serijal "Mondo prikazuje".
Bila je to jedna od boljih odluka ove nedelje.
Zapravo, nisam siguran da cu ovim tekstom uspeti u dovoljnoj meri da dokažem koliko sam bio u pravu. Zato, pre nego što procitate ovo do kraja i prihvatite "spojler", imam nešto da vam kažem: Procitaj ponovo prvu recenicu.
Dokumentarac HBO produkcije bez jedne igrane scene, ali sa gomilom dokaznog materijala i autenticnih prisluškivanih telefonskih razgovora, imao je premijeru u utorak, 31. marta. Pre tri dana.
Režirao ga je Pet Kondelis, a za glavnog glumca ste možda culi ukoliko ste u periodu od 2017. do danas pratili najveci skandal koji je pogodio finansijski najmocniju neprofitabilnu organizaciju u SAD - NCAA.
Rec je o Kristijanu Dokinsu.
MONDO PRIKAZUJE: I HATE CHRISTIAN LAETTNER (SUBOTA UVECE)
U perfektno odigranim sporednim ulogama istakli su se treneri univerzitetskih timova, poput Rika Pitina, Vila Vajlda i Šona Milera, važnu rolu odigrao je Milerov pomocnik na Arizoni, Buk Ricardson, briljantni su bili i FBI, Nike, adidas, Under Armour, Las Vegas, jahta, malo rasizma, mnogo novca, reporterka The Wall Street Journal magazina, agenti Endi Miler, Marti Blejzer, NBA zvezde Deandre Ejton, Elfrid Pejton, Rodni Hud, ali ce ozbiljan kandidat za "Oskara" verovatno biti izvesni Džef D'Andelo, kog niste i necete videti.
Rec je o tajnom agentu angažovanom da pred lice pravde dovede sve korumpirane, a mnogo ih je, u savršenom sistemu. Medutim, i tajni agent je covek od krvi i mesa, pa ce tako Džefova odluka da prihvati Kristijanov poziv da mu se pridruži u Las Vegasu na letnjoj NBA ligi te 2017. godine, zapravo, odrediti sudbinu i Pitina i Vajlda i Milera i svih gore nabrojanih...
OK, sada cu pokušati da obrazložim.
Americki sistem sporta je nadmocan u odnosu na ostatak planete. Zatvorene profi lige. Nema ispadanja. Nema transfera, samo trejdovi. Sav novac ide igracima (dobro, ne baš samo njima…). Studentski sport je podignut na nivo profesionalnog. Talentovan si, studiraš, placeno ti je sve, tvoje je samo da treniraš i boriš se za veliku stvar - prvi profi ugovor.
Daješ intervjue, svi te znaju, zvezda si na nacionalnoj televiziji, skauti se zbog tebe okupljaju na tribinama, igraš utakmice istorijske važnosti pred prosecno više navijaca nego u NBA, NFL, MLB, NHL, MLB…
Zapravo, zaista studiraš ono što ceš jednog dana raditi. Ako se baviš košarkom, kada dodeš - pardon, AKO dodeš - u NBA, imaceš i teoretsko i prakticno znanje o tome kako sistem funkcioniše.
Jedino što neceš imati pravo je da potpisuješ ugovore. Moraš da igraš samo zato što voliš. I da uciš.
Deluje savršeno.
Osim što nije.
Kristijan je na vreme shvatio da nece biti pik prve runde drafta, verovatno je prerano procitao "Sole Influence", ali je svakako prerano ostao bez mladeg brata Dorijana koji je sa 14 godina bio najbolji igrac srednjoškolskog tima koji je trenirao njihov otac. Lu je tog dana bio na vencanju i utakmicu je vodio njegov asistent.
"Okrenuo se prema meni i rekao: 'Brate, osecam se jako umorno'", prisetio se Kristijan trenutka pre nego što ce njegov tri godine mladi brat, košarkaški vunderkind sa nekoliko 40+ utakmica u konkurenciji jacih i starijih od sebe, doživeti srcani udar, zaspati i nikada se ne probuditi.
"Dorijanov ponos" nazvan je projekat koji je Kristijan pokrenuo kao 16-godišnjak, a u koji je ukljucio citav zdravstveni sistem SAD, kao i kompaniju "Under Armour", koja je pre njegovog 18. rodendana vec sklapala ugovore sa šest cifara, uz njegovo posredstvo, sa srednjoškolcima iz savezne države Micigen.
Kristijan je Amerikanac africkog porekla i to mu je u razgovorima sa vršnjacima svog uzrasta i slicnih problema davalo veliku prednost u odnosu na bogate bele muškarce, kako ih je nazivao na pocetku filma, koji su obigravali oko Drajmonda Grina i ostalih talentovanih momaka.
Da skratim - ispostavilo se brzo da je Kristijan vunderkind, ali ne na terenu.
Nekoliko godina kasnije predložio je misticnom finansijeru svoje prve samostalne firme, Džefu D'Andelu ("ne želim da ovo zvuci rasisticki, ali pomislio sam da njegovi italijanski koreni imaju veze sa mafijom", rekao je u jednom trenutku), da mu se pridruži u Las Vegasu i tamo licno sprovede u delo svoju "fiks" ideju - protiv koje je bio u startu - da upozna trenere NCAA timova i tako oformi "pul" od desetak strucnjaka preko kojih ce njihova nova agencija (Loyd Management) imati prednost u "regrutovanju" najtalentovanijih košarkaša današnjice pre nego što se odluce za univerzitet.
Kristijan je u meduvremenu preko privatnog agenta, zbunjen Džefovim insistiranjem da posao ne obavlja standardno preko porodica igraca i njihovih prijatelja, vec direktno preko trenera, pokušao da sazna ko je zapravo taj D'Andelo... Preko doušnika iz DEA (zamislite kad DEA nije mogla da vidi bilo šta sporno) receno mu je da je bogataš, koji mu je na jahti dao milion "start up" evra da pokrene sopstvenu agenciju i izade iz senke jednog od najmocnijih NBA menadžera (i dalje) Endija Milera, "potpuno cist" i da nema zbog cega da brine.
OK, pomislio je, ne sluteci da vec dugo, dugo FBI cuje svaku njegovu misao.
Federalci su hteli Pitina, ne caleta nekog klinca koji je uzeo 50.000 unapred - a to je bila "šema" kojom se Kristijan proslavio u poslu. Što tabloidi kažu, "necete verovati" koliko su bili blizu, a koliko daleko.
Mnogo koverata mladi Kristijan prihvatio je u meduvremenu, a i posle toga, opijen uspehom u prljavom poslu koji mu se dogodio tako što je od 12. godine vodio evidenciju o svakom košarkašu vrednog pažnje od Njujorka do Los Andelsa i obratno.
Zbunjen time kako se stvari povoljno odvijaju, Kristijan nije primetio ništa cudno u tome što je na povratku u najskuplji apartman "Meriota" u Las Vegasu primetio tog izvesnog Džefa, svog šefa i finansijera, kako se kocka u društvu jednog od najkontroverznijih menadžera u poslu, Martija Blejzera.
Blejzer je u to vreme vec trebalo da robija za to što je NBA igracima skidao sa racuna milione koje je potom investirao u užasne filmove, poput recimo 'Mafia: The Movie' hahaha. Kada je konacno "pao", odlucio je da ponudi informacije o tome kako cela "šema" sa trenerima funkcioniše i tako stekne status zašticenog svedoka.
Ispostavilo se na kraju da je D'Andelo u Blejzerovom društvu potrošio naizgled nepotrošiv novac koji je dobio od FBI da raskrinka ceo slucaj i pred lice pravde izvede i Pitina i Vajlda i Šona Milera i ko zna koga još iz kompanija Nike i adidas, da je vešti advokat Kristijana Dokinsa to iskoristio u prilicnoj meri - potencijalnih 200 godina robije za svog klijenta Kristijana Dokinsa i još devetoricu "sitnih riba" pretvorio je u uslovnu kaznu na kraju nedavno završenog sudenja.
Na tom sudenju (dobro, sad vec pogadate), ne da se nije pojavio kobni agent Džef D'Andelo koji i danas radi za službu, nego se nije pojavio baš niko iz NCAA, FBI, Nike i adidas, baš nijedan od kompromitovanih trofejnih trenera, bez obzira na to što su (pazite ovo) tokom tri godine pracenja Kristijanovih krajnje spornih telefonskih razgovora postojali neoborivi dokazi o tome koliko je sistem truo i koliko su i Pitino, Vajld, Miler i brojne druge kolege korumpirani i spremni na davanje i prihvatanje mita.
Konkretno, za sklonosti agenta D'Andela prema kocki i atraktivnim damama, sasvim slucajno saznala je novinarka "The Wall Street Journal" magazina, naizgled bezopasna Rebeka Dejvis O'Brajen, zbog cega je FBI iz pozicije nekoga ko je na spektakularnoj konferenciji za medije najavio raskrinkavanje "savršenog sistema" (za koji se decenijama zna da pociva na nelegalnom cašcavanju trenera, agenata, roditelja i ko zna koga još) došao u poziciju u kojoj je morao da zataškava i slucaj i sudenje i svedoke, a na kraju prihvati da baš niko...
...nece završiti u zatvoru.
I, kada posle sat i po vremena pomislite da je sve režirano i da je u pitanju skupi holivudski film bez ijednog poznatog glumca (a, to je upravo i moj utisak dok pišem ove redove), reditelj Kondelis emitovace vam Kristijanove razgovore sa trenerima univerziteta Arizona i LSU i... pitanje da li cete ikada više poverovati u to da je pravda dostižna, ukoliko je skupa.
Svi su i dalje na radnim mestima, osim što je Kristijan odlucio da genijalnost unovci u muzickoj industriji, jer je u košarci ipak ukaljao ime.
Ako postoji jedan dokumentarac koji bi trebalo da odgledate tokom ove pandemije, neka to bude "The Scheme".
P. S. Nije igrani film.
Subote uvece: "I Hate Christian Laettner"! Gledao: Mladen Šolak.
Do gledanja!