Novogodišnji koktel Partizana mt:s iskoristili smo da u opuštenoj atmosferi porazgovaramo sa jednim od otkrovenja Evrolige 2012/13.
Vladimir Lučić nije bio najmlađi u timu, ali je sa 21, a posebno sa 22 godine, prošle sezone, pokazao da je u svakom pogledu spreman za važnu ulogu - iako nikada nije bio najavljivan kao buduća zvezda. Čuvao je više i jače od sebe, hvatao važne lopte, davao koševe, uvek bio spreman da stane u zaštitu saigrača prilikom čarki sa protivnicima.
Letos je obećao da će, kao kapiten, probati da se uzdrži od "kačenja" i, mora se priznati, uspeo u tome. Čak i kada je Džo Ingls dao sve od sebe da ga isprovocira na gostovanju u Barseloni.
Jedan od najmlađih kapitena u istoriji KK Partizan, igrač sa zaista neverovatnim "motorom", ove sezone se skrasio na poziciji niskog krila i igrama i energijom zaslužio respekt košarkaške javnosti širom kontinenta.
Novogodišnji koktel i predah od takmičenja bili su prilika da rezimiramo odlazeću godinu i bacimo pogled na budućnost, bez tenzije zbog sutrašnje ili tek završene utakmice...
Po čemu ćeš pamtiti 2012? Pod jedan, dva i tri.
"Prvo, po tome što sam postao kapiten Partizana, drugo, što sam postao reprezentativac i treće... što sam postao tata. Hahaha, šalim se, nema ničega pod tri!"
Imaš devojku?
"Imam".
Planiraš ženidbu?
"Rano je, ne još, sigurno".
Neki su u tvojim godinama to već obavili!
"Nije mala stvar, sa Jovanom sam u vezi četiri i po godine i venčanje bi bilo neki normalan sled, ali da kažem da je još vrlo rano".
Hoćeš li i 2014. dočekati u Beogradu, ili...?
"Videćemo. I o tome je rano pričati. Mislim da moram još mnogo toga da uradim ovde, u Partizanu. Iskreno, najveći cilj mi je da podignem neki trofej i da na pravi način osetim tu kapitensku draž. A nadam se da ćemo imati priliku da ih osvojimo nekoliko".
To što Pera (Božić) godinama nije dao nikome?
"Nije, hahaha... Al' dobro".
Pitam te to za sledeći doček, zato što si iz ovog tima nekako ti "na redu" za odlazak, posebno posle igara koje si pružao u Evroligi?
"Imam ugovor još za ovu i sledeću sezonu".
Interesovanje iz inostranstva sigurno već postoji, onda će Partizan morati da donese odluku - da li da te pusti, ili ne?
"Da kažemo da je tako".
"Pre svega, došao sam iz povrede, posle sedam nedelja pauze, praktično sam sa nepunim jednim treningom otišao u Zagreb, gde sam (protiv Cibone) pružio iznenađujuće dobru partiju i posle nastavio da igram dobro. Očekivao se neki pad forme i mislim da sam prvenstveno u Jadranskoj ligi imao kontinuitet slabijih igara. To ću sigurno popraviti u narednom periodu. Trudiću se da u svakoj utakmici opravdam status kapitena i jednog od glavnih igrača".
Sledeće godine je Evropsko prvenstvo. Imao si sjajan pripremni period, pa peh da kvalifikacije završiš povredom već u prvoj utakmici. Da li možeš da "nateraš" selektora da te opet pozove?
"Trenutno mi to nije u glavi, ali doći će na red. San svakog sportiste je da zaigra za nacionalni tim. Letos sam i sebe i druge iznenadio nekim igrama. Desio se taj peh, međutim, ekipa je uspela da se plasira na EP i ja bih nastupom na tako velikom takmičenju ostvario i san i cilj. Mislim da u svakom slučaju možemo da napadnemo neku od medalja".
U nastavku sezone na redu su Cibona, Široki, Budućnost i Radnički. Da li je to prilika da se uđe u seriju pobeda i uhvati zalet za dalje, između ostalog i za Kup?
"Prvi cilj ove ekipe je da obezbedi plasman u Evroligu. Dotle se najlakše dolazi ako si prvi u Jadranskoj ligi. Igokea se izdvojila, na iznenađenje svih, tako da svaka ekipa koja je trenutno od drugog do četvrtog mesta mora da napravi neku seriju ako želi da se uključi u trku. Mislim da na početku imamo priliku za to, ali će nam sva gostovanja biti izuzetno teška. Široki je uvek nezgodan teren, iako su prodali najboljeg igrača Planinića, o Radničkom, Zvezdi, Cedeviti i MZT-u da ne pričam. Tu će se pokazati karakter, a nadam se i kvalitet svih nas".
Koliko ćeš pratiti Evroligu, sad kada je više ne igrate?
"Pratio sam prvo kolo, normalno, pratiću i dalje. Baš smo komentarisali, da smo imali sreće - ne baš samo sreće, trebalo je i znanja u ključnim momentima - kako smo već mogli da imamo jednu jaku utakmicu Top 16, možda u punoj Areni".
Igrama ste to zaslužili?
"Barselona je na kraju izgubila od CSKA, ali do tada smo bili jedini koji su sa njom igrali ravnopravno i kod kuće i u gostima. Protiv CSKA smo takođe imali šut za pobedu, koji nismo ubacili. Imali smo veliki broj propuštenih prilika i kad je tako, onda obično ne odeš dalje".
(I. Bogunović - MONDO, foto: MN Press)