Legenda srpskog i svetskog vaterpola Vladimir Vujasinović oprostio se od kapice nacionalnog tima osvajanjem bronzane medalje na OI u Pekingu. Iako su "delfini" mogli da ostanu bez ikakvog odličja, popularni Vujas po povratku iz Azije ipak ima podeljena osećanja...
Iako su "delfini" mogli da ostanu bez ikakvog odličja, popularni Vujas po povratku iz Azije ipak ima podeljena osećanja...
"Bronza je moj lični neuspeh, ali i veliki rezultat našeg vaterpola. Bez obzira na sve, bronza za mene nije uspeh. Za Savića i mene bila je to poslednja šansa. Neki će pokušati ponovo, daj bože da im se u Londonu posreći. Ali za mene više nema povratka i popravnog", rekao je Vujasinović (35) u intervjuu "Večernjim novostima".
Sa reprezentacijom je bio prvak Evrope i sveta, međutim, nijedna Olimpijada nije mu donela to što je želeo, od Atlante 1996. do Pekinga 2008. godine.
"Na Igrama je uvek padala priča da smo najjači kada je najteže. Imali smo neverovatnu priliku pre četiri godine u Atini. Svi su nam rekli da smo bili bolji u tom finalu, ali kada mi je i protivnik, Mađar, priznao da smo zaslužili zlato, onda to još više boli. Poraz od SAD u polufinalu Pekinga je u rangu sa tim neuspehom. Nismo ih potcenili, nismo u meč ušli opušteno, ali to je sport. Nema bogomdanih i nepobedivih".
Vujasinović opominje na činjenicu koja stoji već godinama - sjajni rezultati reprezentacije ne znače da u našem vaterpolu sve dobro funkcioniše.
"Klupski vaterpolo nam je katastrofalan! Rad sa trenerima je katastrofalan! Više nemamo vremena, moramo što pre da se pokrenemo. Teško ja mogu da pričam šta može da se uradi, ali bojim se da ćemo stvarno da nestanemo".
Kao veliki problem u svetskim okvirima pominje nehumani kalendar takmičenja.
"Suludo je to što nam se dešava. Dovoljno je videti kalendar, pa shvatiti da ti ljudi ne žele dobro vaterpolu. Možemo da pričamo koliko hoćemo, njih to neće dotaći. Volim ovaj sport i ne mogu da ostanem ravnodušan kada nas vode u propast", jasan je Vujasinović.
Više od deset godina važi za jednog od lidera reprezentacije i kaže da je neke stvari mogao da uradi drugačije.
"Uvek sam radio po svom instinktu, ali poslednjih godina nisam radio onako kako sam osećao i zbog toga sam ljut na sebe. Ne mogu da kažem da li bi rezultati bili bolji ili ne, ali mi je žao što nisam slušao sebe. Ne bih dalje objašnjavao, jer bih u priču uvukao i ljude koje ne želim da spominjem".
Neizostavna tema je sukob Šapića i Šefika.
"Žao mi je što se to desilo. Da li je moglo da se spreči, ne znam, ali žao mi je što je to bacilo senku na sve što smo uradili ovog leta. Mislim da bi naša organizacija trebalo da uradi da se takve stvari više ne ponove. A ne ljutim se na javnost, jer ljude obično ne zanimaju lepe stvari, prave sportske priče".
(MONDO)