Najbolji srpski džudista Nemanja Majdov (29) uradio je što niko u istoriji naše zemlje nije - broji čak tri medalje sa svetskog i pet sa evropskog takmičenja. Izostala je samo ona sa Olimpijskih igara, za kojom i dalje ostaje žal, ali kako i sam kaže sreću će okušati za koju godinu u Los Anđelesu - toliko duguje sebi. Majdov je u MONDO podkastu "Priča za medalju" govorio o kažnjavanju u Parizu, ali i trnovitom putu do najveće pozornice u džudouu.
Tvoj brat se bavio džudom, ali ste odlučili da se u tvoju karijeru ulaže više, zbog čega?
"To je bilo recimo 2010. ili 2011, roditelji su podigli kredit, kako bismo napravili salu u kući. Krenuli smo na turnire i morali smo baš izaberemo u koga ćemo da uložimo više. Ne mogu da grešim dušu, ulagali su u obojicu, ali sam ja recimo išao u Japan na pripreme, a moj brat nije. U to vreme je čak i bio bolji, bio je prvak Balkana, prvak Srbije, bio je dobar borac, ali je baš on odlučio da ja budem 'projekat'. Mlađi sam, imao sam dve godine prednosti, mogao sam da učim na njegovim greškama. Hvala Bogu, uspeli smo", započeo je Majdov u MONDO podkastu "Priča za medalju".
"Putovali smo po Evropi, išli na takmičenja, spavali smo u autu... Nije bilo finansija za sve, ali smo uspeli da osvojimo raznorazne medalje i da se probijemo na svetskoj rang listi. Nije me sramota da to pričam, to je nešto što me je izgradilo kao ličnost, moj šampionski mentalitet. Posle tih stvari, znao sam da ne smem da izgubim, da moram da idem do krajnjih granica."
"Bog mi je dao da spoznam veru"
Kao i mnoge sportiste, povrede nisu zaobišle našeg džudistu. Još vrlo mlad bio je na pragu da napusti sport koji voli, naročito jer je veliki broj lekara "digao ruke" od budućeg svetskog i evropskog šampiona.
"Postao sam šampion Srbije, najmlađi u istoriji, sledeće godine branio sam titulu i puklo mi je koleno u finalu. Ustao sam, pobedio meč, završio ono što je trebalo, ali tad su mi pukli zadnji ukršteni, medijalno kolateralni, prednji ukršteni parcijalno. Tad mi je devet od devet doktora reklo da sam završio sa džudom. Jedino je doktor Jakovljević u Banjaluci uspeo da me sastavi, skrpio me i hvala mu na tome."
"Međutim, meni nije bilo jasno 'zašto'? Mi smo bili vernici, ali se nismo prićešćivali, išli na liturgije. Otišao sam u crkvu i pričao sa popom, pitao sam: 'Oče, zašto se to desilo? Cela porodica nam je u kreditima, sve smo dali da uspem, a onda sam se povredio'. Počeo sam da čitam neke crkvene knjige, da postim sredom i petkom i dalje postimo tako, bio sam ne Svetoj Gori. Bog mi je poslao to da uđem dublje u veru, da spoznam veru. Dve godine kasnije postao sam šampion sveta, posle prvak Evrope, sve to radi vere."
"Opet bih to uradio"
Posle Igara u Parizu Nemanja Majdov dobio je poruku da je suspendovan pet meseci od strane Svetske džudo federacije (IJF) zbog pokazivanja religijskih oznaka na takmičenju. Najbolji srpski džudista ne krije - ponovo bi isto uradio, po cenu bilo kog uspeha.
"U pravilima džudo sporta stoji to da ne smeš da pokazuješ religiozne oznake, ali svi pokazuju religiozne oznake. Uvek se krstim i nastaviću. I sad kad sam bio na takmičenju u Gruziji isto sam uradio. Ne krstim se ja zbog toga što hoću da pokažem da se ja krstim, nego zbog toga jer me je strah - idem da se tučem sa čovekom."
"Pre svega se molim da preživim taj meč kako treba. Broj dva, molim se da pobedim. Želim da se smirim, da budem pravi u momentu, da spustim puls, da trezveno razmišljam, da budem svestan gde se nalazim... Zbog toga se krstim. Ne prekrstim se 16 puta, pa još uzmem kandilo da okadim, da li razumete? Zbog toga što radim to iz svoje potrebe, zbog toga to nijednom verniku ne smeta."
"To samo može da smeta ljudima koji su protivnici Boga. Rekli su mi: 'Ne smeš da se krstiš'. E, pa ja ću se prekrstiti, ne možeš to suspendovati. Ne možete mi to uzeti. Suspenduj me do kraja života. Mene zanimaju me Olimpijske igre. rekli su da mogu da se izvinim, ali za šta da se izvinim? Zato što sam se prekrstio? Bog mi je dao sve u životu, rezultatski, karijerno i životno. Živim super, imam sve, živim život iz snova. Hvala Bogu, ja sam srećan čovek. Zašto bih se odrekao i udovoljio nekom čoveku? Ko je to tražio? Odslužio sam kaznu, nije problem", završio je Nemanja Majdov.
Bonus video: