Momci rođeni 2000. godine i kasnije, mada im to nije bila namera, poslali su svetu odraslih dokaz da je moguće radovati se uspehu komšija, da nije nemoguće biti i rival na terenu i prijatelj van njega. Ali, šta oni znaju, još su mladi...
Pobeda u finalu, radost na centru, fotka za sva vremena, pa trk pod tribine…
Kome? Rivalima, ali i drugarima iz Crne Gore!
Slika o kojoj se priča jutro posle finalne utakmice Eurobasketa 2018 za juniore, momke rođene 2000. godine i kasnije, nije obišla samo našu zemlju, već i Evropu.
Serbian players ran to the participant stand to celebrate #FIBAU18Europe gold with Montenegro, who cheered them on throughout the game. ♥️ pic.twitter.com/7DlgH11EIw
— Simonas Baranauskas (@LithuaniaBasket) August 5, 2018
Juniorska reprezentacija Srbije odbranila je u nedelju uveče u Rigi zlato osvojeno godinu dana ranije, u Bratislavi, a potom radost podelila sa momcima iz crnogorskog tima, koji su bili verovatno jedina bučna podrška našima u "Areni" ispunjenoj gotovo do poslednjeg mesta i naoštrenoj na prvo letonsko zlato u prvom letonskom finalu.
Ali, našao se na tom putu neko bolji... Neko ko je, a to nije slučajno, teže pobedio Crnu Goru u grupi (97:95 posle produžetaka), nego domaćina u borbi za zlato (99:90).
Izgleda da ovi dečaci i dalje nisu postali dovoljno "zreli ljudi", pa da shvate da je nemoguće radovati se uspehu prvih komšija, biti veliki rival na parketu i još veći prijatelj van njega...
Uostalom, videće kad porastu!
P. S. Momci, svaka čast i nemojte nikad da odrastete.