Evo šta se stvarno dešava u GAK "Narodni front" u Beogradu. Da li bebe plaču od gladi ili zato što su bebe i kako su dobre namere predstavljene kao "horor film". Razgovarali smo sa neonatologom iz "Fronta".
U otvorenom pismu koje je u petak objavljeno na jednom domacem portalu, majka koja se treci put porodila u GAK "Narodni front" iznela je tvrdnju je da "bebe u ovom beogradskom porodilištu više ne dobijaju dohranu".
Ukratko, atmosfera koja vlada u porodilištu opisana je kao "horor film" u kojem "bebe placu a umorne majke placu sa njima".
Ali, stvari nisu baš uvek onakve kakve deluju na prvi pogled. Pozvali smo "Front", i evo šta se stvarno dešava u najvecem beogradskom porodilištu.
"Da li stvarno mislite da bi bilo ko, ko nije psihopata, ostavio gladne bebe da placu?!", pitanjem je odgovorila na naše pitanje šta se dešava u "Frontu" primarijus dr Ljiljana Stankovic, neonatolog u ovom porodilištu i nacionalni koordinator Programa podrške dojenju.
"Niko nije ukinuo dohranu bebama kojima je ona potrebna. Ali, mi dajemo sve od sebe da povecamo broj dece koja ce biti dojena", kaže dr Stankovic.
"Uprkos tome što svi znamo koliko je majcino mleko znacajno za zdravlje bebe, u Srbiji tek malo više od polovine beba svoj prvi podoj dobije u prvom satu po rodenju, a iskljucivo je dojeno samo 12,8 odsto dece mlade od šest meseci. Jedini nacin da se to promeni je da se majkama pomogne i da one dobiju podršku koja im je neophodna tokom dojenja."
A davanje dohrane bebama kojima ona nije neophodna teško da se može smatrati podrškom.
"Znate li da uopšte ne postoji evidencija o bebama koje koriste dohranu? To mora da se promeni. Na nivou države ne postoji nacionalna evidencija koliko imamo dece na mlecnoj formuli, i ne postoji evidencija o tome kada se prestaje sa dojenjem i kada se uvode zamene. Nisu krive majke, krivi su i zdravstveni radnici koji su, kao i društvo u celini, imali pasivan odnos prema dojenju", kaže dr Stankovic.
A onda kaže, i tužno i razocarano, da je žalosno što se prvi korak u promeni tog stanja svesti doceka "na nož", ovakvim otvorenim pismom.
"Znate, ovo što se radi je toliko maliciozno, da nemam reci. Toliko truda je uloženo u nešto što je dobro za decu, da bi sad to neko omalovažio i pisao o jednom porodilištu kao o 'logoru za bebe'", ogorcena je dr Stankovic.
"Situacija u porodilištu je ista kao i uvek. Dohranjuju se bebe kojima je dohrana potrebna. Ali, bebe se ne dohranjuju 'redom'. I to je suština. Suština je u tome da ce i sada svaka majka koja želi da dobije lekove za zaustavljanje laktacije te lekove dobiti, jer vi nikoga ne možete naterati da doji, ali tek nakon razgovora sa pedijatrom tokom kojeg ce joj biti predocene sve prednosti dojenja", kaže dr Stankovic.
Dakle, majka je JEDINA koja ce odluciti da li ce dojiti svoju bebu ili ne. Ali, svakoj majci koja ne želi da doji bice objašnjeno zašto je dojenje važno. I to je pošteno.
A svaka majka koja želi da doji svoju bebu dobice podršku, jer od toga zavisi da li ce mama dojenje doživeti kao lepo iskustvo ili kao "obavezu koju mora da ispuni".
Bebama, dakle, niko nije ukinuo dohranu. I svaka beba koja je gladna, bice u "Frontu" nahranjena kao i do sada.
"Ali, morate da shvatite da nije svaki plac bebe vezan za glad. To je bebama jedini nacin komunikacije, bebe placu kad su gladne, ali placu i kad su umorne, kad im je vruce ili hladno, kad im je pelena mokra. Želimo da prekinemo praksu koja je ovde uobicajena, a to je da se bebi svaka emocionalna potreba zadovoljava hranom. Najlakše je bebi koja place 'tutnuti' flašicu sa dohranom. I onda imate decu koja su prakticno od samog rodenja naviknuta da se emocije nadoknaduju hranom, a pitate se odakle toliko gojazne dece", kaže dr Stankovic.
"Svaka majka ima mleko koje odgovara potrebama njene bebe, a refleks za sisanjem je najsnažniji u prvih nekoliko sati. Ali, bebi je tada potrebno svega po nekoliko mililitara, i nema razloga da se mame brinu da nece imati 'dovoljno mleka' jer su bebi dovoljne te kapi prvog, dragocenog kolostruma koji je temelj buduceg imuniteta.
A onda zamislite ako mi bebu od prvog dana hranimo necim što za nju nije prirodno i zu kolicinama koje su vece od onih koje su joj potrebne. Taj prirodni refleks za sisanjem ce oslabiti, želudac se širi i to je zacetak problema sa kojima se danas suocava i naše društvo - gojaznost dece", zakljucuje dr Stankovic.