Nekadašnji selektor Srbije i Crne Gore i danas je ogorčen zbog načina na koji je pre i za vreme Mundijala u Nemačkoj 2006. izgubio ugled u domaćoj javnosti.
Odveo je reprezentaciju Srbije i Crne Gore na Svetsko prvenstvo u Nemačkoj, osvojivši grupu bez poraza i uz samo jedan primljen gol, ispred velesile kakva je Španija.
Međutim, incidenti tokom priprema za Mundijal, nula na bodovnom saldu posle mečeva sa Holandijom, Argentinom i Obalom Slonovače, kao i "gaf" sa naknadnim pozivanjem sina Dušana u nacionalni tim, sve su okrenuli naglavačke.
Čovek koji je voleo da citira vojvodu Živojina Mišića dospeo je na stub srama...
"Ne mogu da ulazim u dublju analizu, ali pojedinci su mi narušili atmosferu. U to vreme se država raspadala, stvaran je novi Savez, Crnogorci su bili nezainteresovani. Moj tadašnji, a i današnji prijatelj, Dragan Stojković Piksi, potegao je pitanje mog sina", prisetio se Petković u intervjuu "Sportskom žurnalu".
Kritike koje je pretrpeo zbog Dušana, odbrambenog igrača koji je u to vreme često menjao klubove i nigde nije bio standardni prvotimac, očigledno i danas bole Iliju Petkovića.
"Zar dete lekara ne sme da bude lekar? Pa, Maldini je pozivao svog sina i niko ga nije osuđivao. A, šta sam ja učinio za svog sina? Pogrešio sam što zajedno sa njim nisam napustio reprezentaciju, pa neka je vodi ko hoće na Svetskom prvenstvu".
Petković ističe da je svu krivicu za sukobe Vidića i Kežmana, odnosno Kežmana i Ljuboje - koji su bili prikrivani - preuzeo na sebe, želeći da zaštiti igrače.
"Trebalo je da otvorim dušu i sve prospem iz sebe. Ali prepoznaće se oni koji su mi tada radili iza leđa. Atmosfera pred Nemačku je bila kao kad čovek odlazi od žene koju ne voli. Svi su se veštački smejali i tada je počeo cunami".
Ima Ilija Petković i zanimljivo viđenje svog statusa u tadašnjem Fudbalskom savezu SCG.
"Ljudi su mislili da primam 40-50.000 evra mesečno, a ja sam jedva 'navukao' sa dve na tri hiljade. Dobijao sam kao kad kučetu bacite ono poslednje što imate".
(MONDO, foto: MN Press)