Milan Mandarić, predsednik ljubljanske Olimpije i bivši vlasnik nekoliko engleskih klubova o srpskom fudbalu, šansama da ulaže u banjalučki Borac, o iskustvima iz engleskog fudbala...
/Od novinara banjalučke redakcije MONDO Gorana Arbutine/
Nekadašnji učesnik jugoslovenske lige, Olimpija iz Ljubljane, posle dve decenije agonije vratio se na fudbalsku mapu i trenutno uz Maribor predstavlja najveći klub u Sloveniji, a po organizaciji ovaj klub je sigurno jedan od vodećih u celom regionu.
Za to je zaslužan Milan Mandarić, biznismen koji je ranije bio vlasnik Portsmuta, Lestera i Šefild Venzdeja. U junu ove godine on je preuzeo klub, očistio ga od dugovanja i sa sportskim direktorom Rankom Stojićem napravio respektabilnu ekipu koja posle samo nekoliko meseci zauzima prvo mesto na tabeli i ambiciozno juriša ka Ligi šampiona.
U intervjuu za MONDO, Mandarić je govorio o srpskom fudbalu, o regionalnoj ligi, tome da li su tačne priče da bi mogao da ulaže i u banjalučki Borac...
On kaže da sebe ne vidi u srpskom fudbalu:
"Dok je bio pokojni Šakić predsednik Zvezde i kad su bili Džaja i društvo ja sam pomagao, doveo sam Piksija iz Niša, Belodedića iz Rumunije, to sam radio sa zadovoljstvom da pomognem. Uvek sam voleo Zvezdu, a imao sam i prijatelje i ima i dan danas u Partizanu, a odrastao sam u Partizanu. Teško je za mene sada u ovoj situaciji da se vratim, ili pre pet, deset godina... Uvek moram da analiziram potencijalni projekat, da vidim da li mogu da ga realizujem, unapredim. Ako ne mogu onda to ne želim, ne želim da razočaram sebe i sve oko sebe... To je jedan od razloga. Nisam mogao sebe da vidim u Zvezdi. Mislim da ima dosta stvari koje treba da se srede, da se zna ko je ko, gde je šta. Mora neko da dođe da to organizuje na pravi način. Zvezda, koja je bila simbol fudbala, i Partizan isto, da se muče ovako... Ali, ne vidim sebe sada tu", kaže Mandarić
On dodaje da mu je mnogo lakše bilo da dođe u Olimpiju.
"Iskreno rečeno, Zvezda je gigant za koji je potrebno da se dobro zasuku rukavi, da se napravi nešto. Sad je pitanje da li će taj plan biti podržan. Ja sam jak onoliko koliko su ljudi oko mene jaki, koliko su jaki ljudi koji veruju u tu viziju i koji će tu viziju da pomognu. Zbog svega ovoga što sam rekao ja sebe ne vidim tamo".
Ono što je veliki problem za Zvezdu je ogroman dug, da li bi tih 40 miliona evra bilo velika prepreka ili bi to bilo nešto što može da se reši?
"Zvezda kao i Partizan su veliki klubovi i žao mi je što su na nivou na kojem jesu. Zaslužili su mnogo više, zbog tradicije, istorije koju imaju i velikog broja navijača koji imaju... Ako ne bude privatizacije, neće biti zdravlja u fudbalu. To važi i za fudbal u Srbiji i u regionu".
Drugim rečima, dok ne budu rešeni svojinski, vlasnički odnosi u srpskim klubovima, teško da će neko ko ima novca biti spreman da ulaže u njih, a uz to investitori veoma polažu na pravnoj sigurnosti.
Jadranska liga bi, prema njegovom mišljenju, bila fantastična, ali će proći još dosta vremena dok se to ne desi.
"Jadranska liga bi bila idealna situacija, na glasanju bih digao obe ruke za. Stvorila bi se fantastična liga, da predstavnici Srbije - Zvezda, Partizan i Vojvodina, iz Slovenije Olimpija i Maribor... Da se napravi liga od 20 klubova - to bi bio san za ceo region. Sećate se kada je igrala Jugoslavija - bila je fudbalaka sila, sada se to izgubilo. Da li je to moguće? Sigurno da je moguće, ali mislim da će proći dosta vode Dunavom dok se to ne desi. A bilo bi fantastično za kvalitet fudbala, navijače, da bude jedna kao Premijer liga a druga kao Čempionšip u koju se ispada, bilo bi vrlo interesantno. Ja ne isključujem da se jednog dana to desi. Stvari se malo stabilizuju što se tiče političkih problema, tako da bi to bilo vrlo interesantno".
Zašto ne ide reprezentaciji Srbije?
"Sve ide odozgo, počnite od Saveza. Odatle ide organizacija. Ne kritikujem nikoga, nemam ništa protiv gospodina Tomislava Karadžića... Ali, Savez je taj koji organizuje i selekciju i selektore, i uslove, i koordinaciju sa timovima. Ne možete da mi kažete da ovi igrači Kolarov, Matić koji igraju odlično u Premijer ligi, da oni ne mogu da se kvalifikuju za neko takmičenje!".
Koliko je priča o vašem dolasku u Borac realna?
"Nije realna, ali je simpatija velika prema tom klubu. Ja sam bio u Banjaluci, bio sam suvlasnik jedne banke, fantastičan je grad i ljudi su jako dobri, topli i vole druženje, bilo je lepo. Bilo je par kontakata prije jedno godinu dana i bilo je vrlo interesantna priča, ali nisam mogao da napustim Šefild jer sam bio u situaciji da moram da budem tamo vrlo prisutan, pa sam tada rekao, pomislio - možda nešto bude u budućnosti", otkriva Mandarić.
Prema saznanjima MONDA, nije sve ostalo na razmišljanjima, već je bilo kontakata sa predstavnicima Borca nedavno, upravo u periodu kada Borac proživljava najteže dane i kada očajnički traži rešenje za nagomilane dugove i probleme.
"Bio je neki kontakt nedavno, ali to je, za sada, samo to. To je simpatičan klub i treba mu puno pomoći", rekao je Mandarić.
Njegov prioritet trenutno je Olimpija:
"Interesantan je klub. Kada sam rastao u Jugoslaviji postajala je Olimpija, koja je bila predstavnik slovenačkog fudbala. Ali, ta se ugasila, koliko ima već, dvadeset godina. Posle moje misije i svega šta sam uradio u Engleskoj mislio sam da mi treba malo odmora, došao sam nazad opet ovde u Sloveniju, tu gde sam pomogao ranije, nešto Kopru... Ma, ne da mi đavo mira što se tiče fudbala! Rekao sam uzeću ovaj projekat kada sam video kako sve to izgleda. Klub je bio u velikim dugovima, ali to smo sve sredili, 'očistili' i napravili smo jednu priču. Pre četiri, pet meseci to je bila samo priča na papiru, ali sada je stvarnost. Ucrtan je cilj i pravac ka tom cilju. Mnogo je rano da se otvara šampanjac, ali kutija sa ledom može da se pripremi što se tiče ove sezone i za dalje".
Ono što je zajedničko za sve klubove koje je preuzimao Mandarić jeste to da su bili u teškoj situaciji i da ih je on dizao sa dna, uvodio u viši rang i napravio od njih vrednost.
"Veoma sam zadovoljan dosadašnjim uspehom, rezultatima, iznenadili smo sve u Sloveniji, ali pokazali smo da je moguće. Svaki klub koji sam uzimao bio je u bankrotstvu, na dnu. Kada je nešto na dnu - nije teško napraviti poboljšanje... Nije potrebno biti Ajnštajn za tako nešto. U Olimpiji smo krenuli od toga da napravimo izbalansiran tim, da se dovede zdrav trenerski kadar, isto tako što je jedan od najjačih segmenata je što smo uzeli profesora Đorđevića i taj fizio sektor smo ojačali, da igrači izdrže i taj 90. i koji minut više. Još ima da se radi, ali ništa nije moguće. Cilj Olimpije, ukoliko dođe do privatizacije, jeste da bude jak klub, ne samo u Sloveniji nego i u regionu. Hoćemo da kada dođemo na 'Marakanu', da malo drhte", poručio je Mandarić.
Preuzimanje Olimpije koštalo ga je oko četiri miliona evra. Taj novac planira da vrati.
Evo njegove poslovne filozofije:
"Fudbal je uvek rizik. Ako se ja osećam sigurno u ono što želim da se napravi to je proračunati rizik. Način vraćanja novca je zasnovan na tome da uzimamo mlade igrače do 21 godine koji će 'potiskivati' ove gore. Dakle, to znači proizvodnja mladih igrača i da se drži kvalitet. To je broj jedan, da nikad ne oslabimo tim zato što smo morali da prodamo nekoliko igrača. Ali, ako dovodimo dovoljan broj mladih kvalitetnih igrača onda uvek možemo da prodamo jednog ili dvojicua. Možda najveći dobitak jeste ako uđemo u Evropu, jer to je onda povraćaj novca".
Takođe, ne želi da pošto-poto prodaje najkvalitetnije fudbalere. Pomenuo je talentovanog Šporara, koji je želeo da ode za 600.000 evra u Austriju.
"Rekli smo mu da neće da ide u taj klub, da će da ide u top klub sa velikim ugovorom i da će za koju godinu da vredi deset puta više nego sada".
Ističe da je ulaganje u fudbal veliki rizik.
"Kad pitate deset ljudi koji su ulagali u fudbal, verovatno će vam devetorica reći da su izgubili. Znate kako kažu - jedini način da u fudbalu postanete milioner jeste da počnete kao milijarder. Ja nisam dovoljno bogat da bih rasipao novac, a i da jesam ne bih to radio, ne bih onda poštovao sebe. Ako napravim uspeh, a ne izgubim novac to je za mene dvostruki uspeh. To je moj izazov, zato i uzimam klubove koji su na dnu, koji imaju mnogo problema i finansijskih i kadrovskih, jer nisu slučajno dole. Kada ih 'sredim', stabilizujem, dostignu neku vrednost, ja ih prodam, a meni je bitno da izvučem svoje novac, da ne izađem kao luzer. To mi je najvažnije. Čovek živi određeni deo godina i treba da živi ono u čemu uživa. Ja volim fudbal, volim izazove, volim kontakt sa ljudima, sa navijačima, sa svima, to mi pričinjava zadovoljstvo".
Posebno mesto, i profesionalno i lično za njega je Engleska.
"Engleska je ostavila veliki uticaj na mene, a i ja sam ostavio trag tamo. Nema dana da ne prođe da me ne zovu iz nekog kluba, da pomognem... Inače, još sam tamo prisutan kao član borda Šefilda. Mojih 16 godina u engleskom fudbalu su vrlo interesantni. Iz svakog kluba sa otišao sa velikim priznanjima i od grada, i od navijača".
Posebna priča su treneri, odnosno menadžeri u Engleskoj.
"Od trenera je najinteresantniji Hari Rednap koji mi je i prijatelj. Mnogo je bilo trenera, mnogo njih sam zaposlio, a opet mnoge i otpustio. Moja filozofija je - ono što uspešno ide to treba da se pomogne da ide i dalje, ono što ne radi treba da se menja. U fudbalu je veći pritisak nego u fabrici, korporaciji. To je biznis koji zadire u emocije velikog broja ljudi. Morate da imate rezultate, ako nemate morate da objasnite zašto. Mladi igrač dođe u jedan klub, ne ide mu pa ode u drugi i eksplodira. Isto važi i za i trenera - ne uklopi se u sistem pa ode. I oni imaju svoju filozofiju, ako se na uklapa u klub, onda mora da se menja".
Mandarić smatra da morate da budete karakterno jaki da biste uspeli u Engleskoj.
"Englezi su specifični, oni su osvajači, karakterno jaki, ako im ne pokažete da ste superiorniji, jači od njih tu nema pardona. Naši ljudi imaju fantastične sposobnosti kao igrači, ali mora da imaju malo jači karakter. Nemanja Vidić je borac i uspeo je tamo. Možda je bilo i talentovanijih od njega pa nisu uspeli tamo. Tako je i sa trenerima. To je ono 'we don't take prisoners'. Slaven Bilić je igrao tamo, osetio je kakav je sistem, atmosfera, mislim da se uklapa u to, bio je jako karakteran i kao igrač, mislim da će uspeti i kao trener. Morate da imate jaku ličnost, svoje viđenje, ali i da vam se posreći i da se pokaže da je to pravo".
Treneri su ti koji prvi plaćaju ceh za loše rezultate. I kada su oni isključivi krivci i kada nisu.
"Ljudi nekada brzo povlače taj obarač, neće da daju vremena malo, mislim da kod nas, evo i u Sloveniji, promene nekoliko trenera po sezoni. Nisu treneri krivi, nego onaj ko ih je zaposlio. Uvek kada sam morao da otpustim trenera, govorio sam - ja sam napravio grešku, nije on. Promene i koštaju, ne samo finansijski. Stabilizacija je u fudbalu kao i u svakom biznisu vrlo važan faktor. Kada stalno menjate nikada ne možete da idete napred. Kod nas nisu ljudi posvećeni jer to (klub) nije njihovo. Kada ste vlasnik vi ste odgovorni za to, ne samo novcem, nego i renomeom i svime što imate. Ako je pravi vlasnik onda taj klub ima prosperitet. Sve ide od vrha", istakao je Mandarić.