Poremećaje u ishrani teško je razumeti. Ako neko koga volite ima taj problem i želeli biste bar da pokušate da pomognete, evo šta (ne) bi trebalo da kažete.
Do poremecaja u ishrani dolazi zbog iskrivljene percepcije sopstvenog tela, koja dovodi do samoinicijativnog hronicnog izgladnjivanja ili prejedanja.
Osobe koje obolevaju od poremecaja u ishrani vrlo cesto su perfekcionisti, visoko motivisani, a cesto i vrlo uspešni, akademski, ili poslovno. Ali, one imaju i jako izraženu potrebu da udovolje drugim ljudima, što vrlo cesto vodi u corsokak jer je drugima po pravilu gotovo nemoguce udovoljiti. Dodatni problem je što takva osoba obicno ima beskrajnu empatiju, drugima lako prašta, ali je prema samoj sebi prestroga i samokriticna preko svake mere.
Dva najcešca tipa poremecaja u ishrani su anoreksija i bulimija.
Anoreksija nervoza je psihicki poremecaj kod kojeg (najcešce) mlade devojke, plašeci se gojenja, pocinju svesno da se izgladnjuju do stanja teške iscrpljenosti koja može dovesti i do istinske životne ugroženosti. Verovali ili ne, ova bolest nije proizvod modernog društva. Prvi detaljni zapisi o poremecaju ovog tipa poticu još iz 17. veka. Ali, danas ova bolest poprima neslucene razmere. U zapadnim zemljama, anoreksija se javlja u prevalenci do 5 odsto. Od 100 mladih devojaka, dakle, u ovom trenutku, pet njih pati od anoreksije.
Bolest ili "samo" moda? (FOTO)
Sve više anoreksicnih muškaraca
Bulimija je psihicki poremecaj koji se takode najcešce javlja kod mladih devojaka. Manifestuje se kao potreba za gotovo nekontrolisanom konzumacijom visokokaloricne hrane, a onda, posle prejedanja, osoba koja pati od bulimije namerno ce izazivati povracanje, zbog panicnog straha od gojenja i nezadovoljstva sopstvenim izgledom. Bulimija se javlja u prevalenci od 3 do 5, što znaci da ce od sto mladih devojaka njih tri do pet patiti od bulimije.
Ortoreksija je još jedan poremecaj koji, iako nije zvanicno uveden medu poremecaje u ishrani u smislu u kojem su to anoreksija i bulimija, u poslednje vreme uzima maha. Ortoreksija se javlja kod osoba koje su patološki fiksirane na konzumaciju zdrave hrane, do te mere da je njihov koncept zdrave ishrane toliko ekstreman da prerasta u opsesiju.
Šta da radite ako vam se cini da neko koga volite pati od poremecaja u ishrani? Ono cega treba da budete svesni je da je tim osobama potrebna, pre svega, strucna pomoc. Ali, evo kako i vi možete da pomognete.
NIKADA nemojte reci "kako si tako mršava", "pogledaj se na šta liciš", "moraš pod hitno da jedeš nešto". To (iz ociglednih razloga) ne pomaže.
Ali, prirodno je i da se, u neku ruku, osecate kao da hodate po jajima, jer šta god da kažete, možda cete pogrešiti... Pa, evo šta MOŽETE da kažete (i cak i ako vam zvuci banalno, nije, verujte):
"Tu sam za tebe"
Osobe koje pate od poremecaja u ishrani osecaju se jezivo usamljeno. Važno je da cuju da su njihovi prijatelji i porodica prosto - tu. I nemojte misliti da se to podrazumeva. Ništa se u životu ne podrazumeva, pa tako ni ovo.
Ovo, samo po sebi, ne znaci naravno da cete uvek uraditi ili reci pravu stvar, ali za osobu koja se muci emotivno, pa i fizicki, ponekad je važno i da samo može da se isplace pred nekim. Ili da sa nekim u tišini gleda televiziju. Bez pridika, bez pametovanja.
"Mogu li nekako da ti pomognem"
Odgovor je verovatno - "ne" ili "ne znam". Ali, ponekad je isceljujuce i samo saznanje da postoji neko ko želi da nam pomogne, ko se brine za nas i kome je stalo. A vec i samo nacinjanje te teme možda ce otvoriti i neke nove opcije.
"Volim te upravo takvu kakva jesi"
Osoba koja pati od anoreksije vrlo cesto ima "unutrašnje" dijaloge sama sa sobom, u kojima pretresa sve svoje promašaje, s jedne, i kao "rešenje" za sve te promašaje predlaže gubitak kilograma. Jer to vidi kao jedini nacin da nešto postigne, i jedini nacin da bude icega vredna.
I uopšte, jedna od najvažnijih i najlepših stvari koje možete da uradite za one koje volite je da im to kažete. Bez patetisanja, bez "obaveza", bez uslovljavanja - "volim te baš takvu kakva si".