• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

NISMO IMALI PARA, ALI SMO IMALI DETINJSTVO: Mnogi se sećaju ovih stvari, a danas bi roditelji rekli da NISU NORMALNE

Autor Tamara Jovanović

Mnogi pamte stvari iz detinjstva koje današnji roditelji često zabranjuju svojoj deci.

 Kako su roditelji pre vaspitavali decu Izvor: Mondo/Goran Šivački

Današnji roditelji, čini se, tokom vaspitanja deteta svu pažnju posvećuju i na najmanje sitnice, želeći da ona imaju savršeno detinjstvo. Međutim, deca iz osamdesetih godina prošlog veka odrasla su na skroz drugačiji način, a mnogi koji su tada bili mali govore da je bilo najlepše doba i da izrasli u vredne ljude, iako u detinjstvu nisu držani pod staklenim zvonom.

Evo koje se sve stvari razlikuju danas u odnosu na period od pre nekoliko decenija:

Deca su ostajala često sama kod kuće i po nekoliko sati dok su roditelji na poslu ili kod prijatelja i niko nije dizao buku oko toga zašto nemaju ženu da ih čuva i da im sprema. Deca su često sama pravila ručak ili obavljala osnovne kućne poslove, pa su tek onda išla u školu, dok su roditelji bili na poslu i niko nije razmišljao o tome da su im povređena prava niti da im je uskraćeno detinjstvo.

Bicikli je bila jedna od glavnih zanimacija, uvek i svuda, a kacige i zaštita na rukama i kolenima nije bila ni na kraj pameti roditeljima. Modrice na kolenima bile su skoro svakodnevne, a deca ni tada nisu prestajala da se igraju.

Možda će vas zanimati

Deca su se vozila u automobilima, a auto-sedišta specijalno za njih nisu ni postojala. Često nisu bila ni vezana na zadnjem sedištu, a neke su roditelji držali u krilu tokom vožnje.

Bilo im je dopušteno da se igraju sa kim i koliko žele. Deca su nakon buđenja odmah odlazila napolje i igrala se dok ne padne mrak. Umesto telefona i imali su ulicu i nije bilo granice u igricama koje su smišljali.

Roditelji nisu obraćali veliku pažnju na to šta deca jedu i koliko jedu. Danas majke imaju opsesiju da deci spreme zdravu hranu, te da deca ne preteraju sa nezdravom hranom. Pre toga nije bilo.

Deca su smela da piju vodu direktno sa česme i iz baštanskog creva. Danasnje roditelje plaši činjenica da voda sa česme nije dovoljno zdrava, pa deci daju filtriranu vodu ili flaširanu. Deca po parkovima nose flašice sa vodom, a voda sa baštanskog creva ne dolazi u obzir. 

Anketa

Da li mislite da su deca pre odrastala srećnije?

  • Naravno. Sećam se svih stvari. Te uspomene nemaju cenu.

    85.43% (1630)

  • Ne može da se poredi. Mislim da je sve do roditelja.

    9.8% (187)

  • Ljudi tada nisu imali izbora, danas je ipak bolje nego što je bilo.

    4.77% (91)

Da li mislite da su deca pre odrastala srećnije?

Rezultati

Jedna od najnormalnijih stvari bila je da starija deca čuvaju mlađu. Recimo, šestogodišnje dete je čuvalo mlađeg brata ili sestru i niko nije dizao famu oko toga. Danas to ne dolazi u obzir. Samo odrasle i odgovorne osobe mogu da čuvaju decu.

Deca su na televiziji mogla da gledaju šta su htela. Često su se porodično gledali nasilni filmovi, horor i romantični filmovi. Tako da za decu nije bilo limita po tom pitanju, danas je sve to drastično drugačije.

Porodično se vozilo u fići i stojadinu bez pojaseva, petoro na zadnjem sedištu, dok su majke često na sav glas vikale da će nas dati prvom ko naiđe ako ne ućutimo.

Nije bilo mobilnih telefona, te niko nije mogao da nas zove da se vratimo kući. Jeli smo voće koje smo krali tako što smo se peli na visoke komšijske trešnje ili jabuke. Normalno je bilo padati i imati modrice i ogrebotine. Tužakanje nije bilo ni na kraj pameti, jer ako se vrate kući, igra za taj dan i izlazak napolje bili bi zabranjeni.

Kolači, štrudle, sladoledi i palačinke bili su omiljena poslaastica, niko nije razmišljao na skupe čokolade. Rođendani su se pravili kod kuće, a ulica je bila rezervisna za igru, dok su od hrane mame pravile sendviče od hleba koje su deca u slast jela. Nisu bile potrebne igaonice, slatki stolovi i animatori bez čega danas bilo kakva dečja proslava ni ne počinje.

(MONDO/B92)

Pročitajte i ovo

Komentari 69

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

80-to godisnjak.

Ovaj @Eki i ovaj @Uskee1512 su jako lepo su sve opisali u svojim komentarima o srecnom i bezbriznom detinjstvu i o tome kako se nekad lepo zivelo igrala i druzila deca tako da svaka Vam cast na lepo opisanom tekstu u svom komentaru. Citajuci Ekijeve i Usketovee1512 komentare-tekstove i tu jos nekih osoba vratili ste me u to doba u to srecno prozivljeno lepo i bezbrizno detinjstvo. Samo bih jos dodao to sto se igranja i zanimacije i decije radosti tice tih 80-tih godina radovali smo se snegu kada bi padao praveci Sneska Belica grudvajuci se sankajuci se na sankama i sedrnjama. Najveca radost bi bila za vreme Novogodisnjih i Bozicnih praznika jer smo tada bili na zimskom raspustu i otisli bi za vreme raspusta kod babe i dede kod bake i deke na selo jer na selu je zima imala svoje cari vise je bilo snega nego u gradu bar se meni tako ucinilo. I u mom kraju Eki je bilo dece mesovitog stanovnistva nacije i vere i srpske i muslimanske dece igrali i druzili bi se lepo uvek smo se slagali isli bi smo jedni kod drugih kada je nekome od nas rodjendan slava praznici itd. Mi smo isli kod njih kad im je Bajram oni bi dolazili kod nas kad nam Bozic i Vaskrs tucali bi s nama uskrsnja farbana jaja i nikad se nismo posvadjali jedni s drugima zamerili jedni na druge nit psovali majku itd jedni drugima ni nista, vec smo bili kao braca pravi dobri drugari sto smo ostali tako slozni i dan danas pa kad se sretnemo sednemo i tako lepo se ispricamo razgovaramo o svemu pa se dotaknemo i teme iz detinjstva kako smo se nekad igrali i druzili i kako je nekad bilo lepo detinjstvo nego sadasnje detinjstvo koje nasa deca imaju i prozivljavaju u beznadju i traumama slusajuci gledajuci lose na tv-u o kriminalu ratovima ubistvu samoubistvu itd. Nekada je svaki praznik imao svoje cari lepote i radosti,mislim na verske praznike i Nova Godina i Bozic i Vaskrs i Bajram dok sada ne. Nova Godina i Bozic vecinom su bez snega i nemaju onu car nema vise one cari radosti osecaja i praznicne prijatne atmosfere kao nekad koje je bilo za vreme praznika ni onih igralija carolija graje smeha i decijeg nestasluka kao nekad kad smo krisom brali komsijsko voce tresnje,dzanarike,jabuke,kruske,sljive itd. Ma imao bih jos puno toga napisati. Kamiondzije i Branko kockica tataratir, tataratira kao crtaci crvenkapa, tom i dzeri, dusko dugousko itd ce mi uvek ostati urezano u secanju dok sam ziv pamticu to doba to vreme i to srecno lepo i bezbrizno detinjstvo.

Dejan

Imam osećaj da su nekad deca pravljena od sperme a danas ko da ih od mocku prave kako su patravi i nesposobni,tu računam i moje dete. Mada se trudim da ima vaspitanje kao nekad a ne da ga držim pod staklenim zvonom

Scania

Sada sam bas dosao iz prodavnice a usput biciklom vidim roditelji i deca napolje igraju kosarku dok se druga igraju u pesku sto normalna pojava ovde ,prekjuce me zvao burazer da igramo malo fudbal sa decom na vestackoj travi. Ja sam sa mojom decom imam cetri SAM isao u sumu ili na razne aktivnosti dok su bili klinci a to je sve posle 2000 godineZnaci do roditelja je a ne u koje doba zivimo ili dali je socijalizam / kapitalizam.

special image