EX YU

POSLE SMRTI 12 BEBA STIŽE NAREĐENJE - "Simiću, hoću koridor ka Srbiji, neću da deca umiru!" I kreće operacija KORIDOR 92

Autor Petar Latinović

Zbog nedostatka kiseonika te 1992. umire 12 novorođenčadi na Klinici za dečje bolesti u Banjaluci.

Izvor: Youtube/ RTS Merila vremena - Zvanični kanal/Screenshot

Ove godine se navršava 31 godina od proboja Koridora – bitke kojom je okončana 42-dnevna kopnena i vazdušna blokada oko milion i po Srba u zapadnom delu Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Operaciju “Koridor“ izvele su snage Prvog krajiškog korpusa, Istočnobosanskog korpusa i policije Republike Srpske Krajine, a komandant operacije je bio tadašnji komandant Prvog krajiškog korpusa general Momir Talić.

Cela banjalučka regija pa sve do Knina, Benkovca i Obrovca, sa više od milion i po Srba, bila je u okruženju. Bili su to dani puni straha i velike neizvesnosti. Ulice krajiških gradova bile su puste. Nije bilo struje, goriva, cigareta, kafe, pa čak i paste za zube. Zalihe hrane su se drastično smanjivale, a u zdravstvenim ustanovama ponestajalo je lekova i sanitetskog materijala. Bolnice su ostale i bez kiseonika, nije bilo ni tečnosti za hemodijalizu bubrežnih bolesnika. Najkritičnije stanje bilo je u banjalučkom porodilištu, gde je preko bio neophodan kiseonik za inkubatore u kojima su bile bebe.‎

‎Tadašnji gradonačelnik Banjaluke uputio je apel za pomoć putem radija, televizije, organizacije UNICEF, kao i preko ostalih međunarodnih humanitarnih organizacije. Avion koji je bio na aerodromu u Beogradu, nekoliko dana čekao je dozvolu od svetskih moćnika, kako bi odleteo u Banja Luku sa neophodnim dragocenim tovarom. Međutim , svetski moćnici su se od tih apela oglušili.‎

‎Nedugo zatim zbog nedostatka kiseonika umire 12 novorođenčadi na Klinici za dečje bolesti u Banjaluci. Iako su doktori pokušali da upotrebe i industrijski kiseonik, kojeg su dobili od VRS, to nije bilo dovoljno da se bebe spasu. U takvoj situaciji postojala su samo dva izlaza: ili se prepustiti na milost i nemilost neprijatelju ili krenuti u borbu za put života.‎ Odluka o probijanju Koridora donesena je 18. juna 1992. godine, kako bi se deblokirao zapadni deo Republike Srpske, koji je bio odsečen 42 dana. Na tom području je živelo oko milion i po stanovnika.

Tadašnji komandant Prvog krajiškog korpusa Vojske SR BiH general Momir Talić izdao je sredinom juna 1992. potpukovniku Novici Simiću, tadašnjem načelniku Štaba Prve oklopne brigade i komandantu Taktičke grupe jedan, naređenje: "Slušaj, Simiću, hoću koridor ka Srbiji preko Trebave. Najkraćim putem. Hoću koridor do Vidovdana, pa makar bio kozja staza. Neću da deca umiru!“‎

Akcija je počela nakon što su snage HVO-a zauzimanjem Modriče presekle kopneni put između zapadnog dela Srpske i tadašnje SAO Krajine sa istočnim delom Srpske i Srbijom. Vojna operacija „Koridor 92“ trajala je od 14. do 28. juna na području Posavine i omogućila je spajanje zapadnih delova Srpske i Republike Srpske Krajine sa ostatkom Srpske i Srbije. Cela akcija završena je 6. oktobra odlaskom srpske vojske na reku Savu.

Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, 877 pripadnika Vojske Republike Srpske, 15 pripadnika MUP-a Srpske i 17 pripadnika MUP-a Republike Srpske Krajine poginulo je u akciji „Koridor“.

(MONDO)