Dudinje su slatke i hranljive, sadrže prirodne šećere i vitamine, a gotovo svi delovi ove biljke imaju mnoga lekovita svojstva

Dud (Morus) je bio poznat još drevnim narodima Dalekog istoka. U Evropu, pa tako i na Balkan, prenesen je kasnije. Iako po poreklu divlja i samonikla biljka, danas u svetu postoje mnogobrojne vrste. Najpoznatije su beli, crni i crveni dud.

Beli se odvajkada gaji, posebno u zemljama proizvođačima svile, jer njegovo lišće služi kao hrana za svilene bube, dok je crni cenjen zbog plodova koji su veoma zdravi za ishranu ljudi i domaćih životinja (živine). Ove dve vrste su i najzastupljenije u našim krajevima.

Cveta u maju

Kod nas je dud prepoznatljiv simbol starinskih dvorišta i vojvođanskih salaša. Sadi se uz puteve i oko vinograda, a postoje i ukrasne vrste namenjene za sadnju u parkovima. Otporan je i dugovečan pa ima primeraka starih i po nekoliko stotina godina. Njegovo drvo koristi se u tokarstvu, stolarstvu i za izradu buradi i bačvi.

Stablo duda je visine do dvadeset metara, ispucale kore i okruglaste, široko razgranate krošnje. Listovi su zelene boje, jajastog oblika i nazubljenih ivica (kod belog duda su malo krupniji i nežniji).

Cveta u maju, a cvetovi su sitni i okupljeni u male grozdaste cvasti. Plodovi ili dudinje sastoje se od gusto zbijenih bobica (sličnih kupini) vezanih za peteljku. Sazrevaju postepeno, od kraja juna do avgusta. Zreli plodovi crnog duda su tamnoljubičasti, a belog bledožuti. Tad su sočni, slatki, meki i najbolji za jelo.

Sadrže prirodne šećere (najviše glukozu), vodu, limunsku i jabučnu kiselinu, pektine, sluzi, tanin, smole i vitamine Ce i Be 2. Od minerala najviše ima gvožđa, kalcijuma i mangana. Beli dud je slađi jer ima više šećera, a manje organskih kiselina.

Čaj od listova, vino i rakija od plodova

Dud ima mnoga lekovita svojstva. Od osušenih lisnih pupoljaka prave se čajevi protiv gojaznosti i oboljenja srca i krvnih sudova.

Osim dudinja, leti se ubiru i listovi, koji se mogu i osušiti na provetrenom i zasenjenom mestu. Koriste se i kao dodatak varivima ili pripremljeni kao čaj, pomažu u lečenju šećerne bolesti.

Za čaj vam je potrebno 100 g svežeg ili suvog lišća, koje ćete staviti u manji lonac i preliti litrom proključale vode. Zatim poklopite i ostavite da odstoji desetak sati. Procedite i pijte više puta dnevno kao zamenu za vodu.

Odvar od kore drveta preporučuje se protiv visokog krvnog pritiska i zatvora, a od nje spravljen prašak služi za posipanje rana jer pospešuje zarastanje.

Nedozrele dudinje dobre su za zaustavljanje dijareje, dok one zrele regulišu probavu i čiste organizam, a njihov svež sok podstiče mokrenje, znojenje kod visoke telesne temperature, olakšava iskašljavanje i služi za ispiranje kod upale grla i usne šupljine. Sirup, dobijen isparavanjem soka, sličan je medu i zadržava sva korisna i lekovita svojstva ploda.

Zrele dudinje jedu se sveže, osušene ili prerađene u džem, slatko, kompot i žele. Od njih se pravi i vino, kao i rakija dudovača. Osušene i sitno samlevene, mogu da posluže kao prirodna zamena za šećer pa se takve dodaju raznim testima i slatkišima.

Recept za džem

Želite li da slast dudinja osetite i onda kad ih nema svežih, "Politikin Magazin" nudi jednostavan recept za pripremu džema.

Kilogram opranih dudinja stavite u lonac srednje veličine, dodajte 500 grama šećera i kuvajte dvadesetak minuta na tihoj vatri, uz lagano mešanje. Uklanjajte penu koja se podiže tokom kuvanja. Pri kraju dodajte dve kašike soka od limuna.

Ukoliko želite da masa bude gušća dodajte kesicu želea u prahu.

Još vruć džem sipajte u staklene tegle, dobro ih zatvorite i okrenite naopako da stoje na poklopcima oko pet minuta. Zatim ih vratite u prvobitan položaj, pustite da se ohlade i stavite na tamno i hladno mesto.

(MONDO)