Da li bi vam odgovaralo da u automobilu, dok ste za volanom, čitate novine ili knjigu, pretražujete Internet, telefonirate, gledate sa strane i uprkos svemu tome apsolutno bezbedno stignete na odredište?
Google, jedna od najuspešnijih tehnoloških kompanija današnjice, misli da bi, pošto je upravo obelodanio da već godinu dana na autoputevima Kalifornije (i ulicama Los Anđelesa i San Franciska) ispituje svoju tehnologiju vozila koja upravljaju sama sobom, uz pomoć veštačke inteligencije.
Na mestu vozača uvek sedi neko, ali ne drži volan: tu je samo ako slučajno nešto krene naopako. Dosad nije.
Ukupno sedam "tojota prijus“, koje se spolja od običnih razlikuju po tome što na krovu imaju jedan uređaj u obliku cilindra i diskretne kamere u šoferšajbni i sa strane, prevalilo je ukupno 140.000 milja (220.000 kilometara), sa samo jednim minornim incidentom: na semaforu se u jedno od ovih vozila blago 'zakucao' automobil čiji vozač ili nije bio dovoljno koncentrisan ili su mu nedovoljno izoštreni refleksi.
Svrha celog eksperimenta, tvrde u Googli, upravo je u tome: da se kompjuterima prepusti ono što bolje rade od čoveka. A u vožnji, bolji su gotovo u svemu: brže reaguju, mogu da istovremeno 'gledaju' napred, pozadi i sa strane, ništa im ne odvlači pažnju, nikad im se ne pridrema (niti će biti pod dejstvom alkohola).
Suština samonavodećih vozila je primena veštačke inteligencije, koja trenutno obrađuje sve ono što registruju kamere, radarski senzori, laseri i satelitska navigacija. Na početku puta se isprogramira odredište i kompjuter Googla preuzima komandu.
Novinar "Njujork tajmsa“ koji je imao priliku da se vozi u ovom "guglmobilu“ opisao je vožnju kao apsolutno bezbednu: od isparkiravanja, preko uključivanja u saobraćaj na autoputu, blagovremenih zaustavljanja na semaforima, pa do konačnog parkiranja na odredištu. Usput, prijatan ženski glas je obaveštavao o svim važnim momentima: približavanju pešačkom prelazu, predstojećoj krivini, zaokretu i sličnim situacijama.
Softver, inače, omogućava da se izabere i vrsta vožnje: kompjuter, kao i živ vozač, može da bude oprezan ili agresivan. I jedno i drugo pri tom podrazumeva ono najvažnije - bezbednost.
Obelodanjujući ovaj program, glavni direktor Gugla Erik Šmit je ukazao da je 'greška' što su automobili prethodili kompjuterima, jer samo u kombinaciji predstavljaju savršeni proizvod.
Praktična primena ove tehnologije daleko je oko osam godina, predočeno je tom prilikom. Ukazano je, takođe, i na činjenicu da je ovo tehnološko rešenje zasad uveliko ispred zakona, jer tek treba definisati ko bi bio odgovoran ako se ipak dogodi nesreća dok je vozilo na auto-pilotu i slične stvari, piše "Politika".
To, međutim, nisu nepremostivi problemi. Ono što je najvažnije, poručuju iz Googla, jesu prednosti kompjuterizovane vožnje: procena je da bi se tako prepolovio broj fatalnih automobilskih nesreća (u Americi je 2008. na putevima poginulo 37.000 ljudi), na ovaj način bi mogao da se udvostruči kapacitet autoputeva i uštedi dosta goriva.
I na kraju, već je izračunato da bi to donelo 52 minuta - vreme koje svaki Amerikanac u proseku dnevno provede za volanom, za nešto drugo.
Još se, doduše, ne vidi poslovni model koji bi Googlu od ove tehnologije doneo profit, ali svakako ne treba potcenjivati kompaniju koja je već unela toliko promena u našu svakodnevicu.
Možda je rano i za pitanje šta će ostati od zadovoljstva vožnje koja nije programirana i sve aktuelnije nedoumice - ne prepušta li se već previše toga u životu kompjuterima i Google softveru, ali ono će neizbežno doći.
(MONDO)
Na mestu vozača uvek sedi neko, ali ne drži volan: tu je samo ako slučajno nešto krene naopako. Dosad nije.
Ukupno sedam "tojota prijus“, koje se spolja od običnih razlikuju po tome što na krovu imaju jedan uređaj u obliku cilindra i diskretne kamere u šoferšajbni i sa strane, prevalilo je ukupno 140.000 milja (220.000 kilometara), sa samo jednim minornim incidentom: na semaforu se u jedno od ovih vozila blago 'zakucao' automobil čiji vozač ili nije bio dovoljno koncentrisan ili su mu nedovoljno izoštreni refleksi.
Svrha celog eksperimenta, tvrde u Googli, upravo je u tome: da se kompjuterima prepusti ono što bolje rade od čoveka. A u vožnji, bolji su gotovo u svemu: brže reaguju, mogu da istovremeno 'gledaju' napred, pozadi i sa strane, ništa im ne odvlači pažnju, nikad im se ne pridrema (niti će biti pod dejstvom alkohola).
Suština samonavodećih vozila je primena veštačke inteligencije, koja trenutno obrađuje sve ono što registruju kamere, radarski senzori, laseri i satelitska navigacija. Na početku puta se isprogramira odredište i kompjuter Googla preuzima komandu.
Novinar "Njujork tajmsa“ koji je imao priliku da se vozi u ovom "guglmobilu“ opisao je vožnju kao apsolutno bezbednu: od isparkiravanja, preko uključivanja u saobraćaj na autoputu, blagovremenih zaustavljanja na semaforima, pa do konačnog parkiranja na odredištu. Usput, prijatan ženski glas je obaveštavao o svim važnim momentima: približavanju pešačkom prelazu, predstojećoj krivini, zaokretu i sličnim situacijama.
Softver, inače, omogućava da se izabere i vrsta vožnje: kompjuter, kao i živ vozač, može da bude oprezan ili agresivan. I jedno i drugo pri tom podrazumeva ono najvažnije - bezbednost.
Obelodanjujući ovaj program, glavni direktor Gugla Erik Šmit je ukazao da je 'greška' što su automobili prethodili kompjuterima, jer samo u kombinaciji predstavljaju savršeni proizvod.
Praktična primena ove tehnologije daleko je oko osam godina, predočeno je tom prilikom. Ukazano je, takođe, i na činjenicu da je ovo tehnološko rešenje zasad uveliko ispred zakona, jer tek treba definisati ko bi bio odgovoran ako se ipak dogodi nesreća dok je vozilo na auto-pilotu i slične stvari, piše "Politika".
To, međutim, nisu nepremostivi problemi. Ono što je najvažnije, poručuju iz Googla, jesu prednosti kompjuterizovane vožnje: procena je da bi se tako prepolovio broj fatalnih automobilskih nesreća (u Americi je 2008. na putevima poginulo 37.000 ljudi), na ovaj način bi mogao da se udvostruči kapacitet autoputeva i uštedi dosta goriva.
I na kraju, već je izračunato da bi to donelo 52 minuta - vreme koje svaki Amerikanac u proseku dnevno provede za volanom, za nešto drugo.
Još se, doduše, ne vidi poslovni model koji bi Googlu od ove tehnologije doneo profit, ali svakako ne treba potcenjivati kompaniju koja je već unela toliko promena u našu svakodnevicu.
Možda je rano i za pitanje šta će ostati od zadovoljstva vožnje koja nije programirana i sve aktuelnije nedoumice - ne prepušta li se već previše toga u životu kompjuterima i Google softveru, ali ono će neizbežno doći.
(MONDO)