Kada evropski modni dizajneri kroje garde­robu, to čine tako da ona pokazuje kontu­re tela. Kada to rade Japanci, linije tela ustu­paju svoje mesto oštrijim crtama koje su najindika­tiv­nije na tradicionalnom kimonu. Ta dva oprečna stila su prevedena na jezik ”lima” i nastala je nova generacija Honde Civic.
Osma gene­ra­cija po redu, od 1972. godine.

Japanci su skromnost očigledno ostavili za­klju­čanu u fijokama, kada tvrde da su stvorili auto­mobil C segmenta, pored kojeg svi ostali deluju za­sta­relo. A možda su i u pravu.Iako po pravilu konstatujemo da su japanski auto­mobili bezlični i neoriginalni, pa čak i plagirani, Ci­vic zaista deluje kao da je došao sa druge planete. I u odnosu na sopstvenog prethodnika, ali i na sve osta­le u klasi i šire. Jednostavno, novi Civic je di­zaj­ni­ran bez trunke osvrta na druge. Iz početka, od nule.

Svi novi modeli se diče novim dimenzijama koje su za nekoliko centimetara veće od prethodnika. Odmah iza toga sledi podatak o povećanom unutra­šnjem prostoru. Civic se ne drži čak ni te prakse...
Kraći je i niži od prethodnika, ali i širi 6,5 cm. Kli­na­sta forma je dominantna, kao i ogromno vetro­bran­sko staklo pod strmim uglom. Skladna suprot­nost špicastom nosu je zaobljen zadnji deo sa neobičnim dvodelnim staklom.

Kod Civica je upadljiva i igra sa plastikom. Uske proreze prednjih svetala povezuje proziran pla­sti­čni elemenat. Iako ova dizaj­ner­ska egzibicija ima isključivo estetsku i malo aerodinamičku ulogu, čini se da se nalazi na me­stu previše izloženom oštećenjima. To znači da će ga svaki veći kamen ili udarac pri parkiranju posla­ti u kantu za smeće. I peta vrata karakterišu slične ”egzibicije” u vidu povezivanja zadnjih svetala, međutim njihova bezbednost je znatno manje ugrožena.

Zanimljiva je i igra povezivanja trouglastih formi. Prednja svetla za maglu imaju identičan oblik sa izduvnim cevima. Ručke na vratima sa formom na ogledalima. Ocena dizajna je jasna. Hrabro, originalno, upadljivo i uspelo.

Nije jadac, definitivno

Spolja gladac, a iznutra? Nije jadac, to je definitivno. Dizajneri Honde nisu ostali bez daha i ideja.
Enterijer, a pogotovo armatura i instrumentacija su neobični, ali i funkcionalni. Vozački deo je u sti­lu avionskog kokpita orijentisan prema vozaču i njemu na usluzi.

Digitalna instrumentacija je, čini se konačno, do­bila smisao. U interpretaciji Honde, složena je u dva nivoa sa obrtomerom na centralnoj poziciji i brzinomerom na samom rubu armature. Čitko, jasno i nedvosmi­sleno. Prekidači klimatizacije i provetravanja su veliki i lako dohvatljivi vozaču. Jedino je audio-sistem ostao na svom centralnom mestu. Upravljač je takođe biser. Malog prečnika, sa do­brim rasporedom komandi muzike, tempomata i put­nog računara, čije indikacije su u centru obrtomera.

Ocena? Ponovo: originalno i funkcionalno, uz jednu ogradu. Procedura startovanja motora.
Kon­takt ključem sa de­sne stra­ne, pa pritisak na dugme sa leve. Gašenje motora tra­dicionalnim okretom ključa. Original­no, ali ne­praktično i nepotrebno. Da je famozno crveno dug­me u blizini ključa u redu, ali ovako je zbunjujuće.

Sedišta su na nivou cele dosadašnje priče. Pred­nja, dobro oblikovana, izražene bočne podrške i visokih naslona za glavu. Doduše, jasno je da su se pro­jektanti vodili dimenzijama prosečno građenih osoba, što znači da prednja sedišta mogu biti uska krupnijima. Sa dužinama i visinama nema nika­kvih problema.

Zadnja klupa je posebna priča. Pored korektne udobnosti za sedenje, jednostavnim manevrom se mogu podići i tako osloboditi dodatni tovarni prostor. Naravno, klasičnim manevrom preklapanja pot­puno se uklapaju u pod i zapreminu prtljažnika sa 415 podižu na preko 1000 litara. Ocena: prakti­čno i upotrebljivo.

Honda se nikada nije rasipala po pitanju motori­za­cije. Ni Civic se ne može pohvaliti prevelikim iz­bo­rom motora. Benzinci od 1,4 i 1,8 litara, samo jedan dizel i to je to. Verovatno i dovoljno.
Test vozilo koje je stiglo do nas pokretao je dizel mo­tor od 2,2 litra, egzotičnog naziva i-CTDi. Mno­go slova za mnogo muzike. Aluminijumski agregat sa 140 KS je pokupio sve lovorike još kada se pre dve godine pojavio u modelu Accord, a sada samo dobija proširenu primenu. Naravno, i ovde je na visini zadatka.

Prenos je, kako i treba, kada se ima dovoljno sna­ge. Dakle, Honda Civic ima šestostepeni manuelni menjač, kojem automatski ne postoji ni kao alterna­tiva. Ceo paket je oslonjen na pomoćni ram kako bi se transfer vibracija minimalizovao.
Sistem oslanjanja je manje egzotičan nego ceo Ci­vic. Napred McPherson, a pozadi torziona osovina. Kratak komentar bio bi - provereno dobro.

Kamion u Šanel stilu

Nova Honda Civic sa punim pravom može da po­nese atribut kimona u Šanel stilu. Drugačiji, upad­ljiv i egzotičan zadovoljiće prohteve širokog spektra kupaca. Nismo pominjali, ali evidentno je da mnogo ko­ke­tira sa sportskim afinitetima. Pogotovo u testira­noj DE Sport opremi. Od izgleda, preko unu­tra­šnjosti, pa sve do voznih osobina.

Motor ima čitav raskoš snage u širokom dijapazonu obrtaja i filigran­ski uklopljene prenosne odnose menjača vrhunske preciznosti. Ova dva podatka su u direktnom od­nosu sa dva bitna elementa: bukom i potrošnjom. Već samo 2000 obrtaja je dovoljno za brzo krsta­re­nje pri 145 km/h, a vraćanje menjača u jedan stepen niže je dovoljno za impresivno ubrzanje. Elektro-servo po­jačani upravljač je takođe sportski trimovan, brzog i preciznog odziva.

U klizanju sa isključenom elektronikom, Civic je i pored velikog dizela dobro izbalansiran. Po­čet­no podupravljanje prelazi u lagano preupravljanje, koje se sa mnogo snage motora lako koriguje.
Kočnice su bez diskusije na nivou potreba. Izola­cija buke je efikasna. Dobra aerodinamika i niski obrtaji motora su efi­kasan lek protiv buke. Jedino diskretan šum kotrlja­nja točkova iz zadnjeg dela podseća da se, ipak, radi o monovolumenu.

Potrošnja koju fabrika utopistički deklariše na 5,1 litru, mnogo je realnija kada se kaže da je oko 7 litara. No, ni to, u korelaciji sa performansama i ras­položivom snagom, nije mnogo. Evidentan problem je činjenica da vozač ne vidi ni delić poklopca motora, što znači da se manevri moraju izvoditi isključivo na osećaj. Specifično zadnje staklo i debeli C-stubovi tako­đe limitiraju preglednost prema nazad, što je ipak uspe­šno kompenzovano velikim spoljnim ogleda­lima.

Na pitanje da li je Civic idealan, odgovor bi glasio - baš i nije. Ima po neku manu, ali neuporedivo više vrlina. U ovom automobilu se uživa svim čulima i gotovo u svemu, osim u ceni. Za model Honda Civic 2,2 DE Sport treba izdvo­jiti 27.195 evra.

Dobro, dobija se mnogo, no treba izbrojati iznos za koji se bez problema može uskočiti u čitav segment više. Nije toliko problem što odlično opremljen automobil košta dosta, nego što cena osnovnog modela Civica sa motorom 1,4 litra počinje od 21.000 evra! To je nešto što se ozbiljno može isprečiti između ku­pa­ca i japanskog monovolumena...

Karoserija monovolumen
Broj vrata/sedišta 5/5
Duþina mm 4250
Širina mm 1760
Visina mm 1460
Meðuosovinski razmak mm 2635
Masa vozila kg 1350
Motor
Åetvorocilindarski turbo dizel redni motor sa vodenim hla­ðe­njem, åetiri ventila po cilindru‚ dve bregaste oso­vine‚ ubrizgavanje goriva.
Radna zapremina cm3 2204
Maks. snaga kW/KS 103/140
pri o/min 4000
Maks. obrtni moment Nm 340
pri o/min 2000
Ogibljenje
Napred McPherson‚ pozadi torziona oso­vi­na i spiralne opruge, popreåni stabilizator napred i pozadi, napred samoventilirajuãi diskovi‚ pozadi diskovi, ABS, EBD, VSA.
Pneumatici 205/55 R16
Prenos snage
Pogon na prednje toåkove, manuelni menjaå sa 6 stepeni prenosa.
Performanse
Ubrzanje 0-100 km/h s 8‚4
Maksimalna brzi­na km/h 205
Proseåna potrošnja l/100 km 7,1
Cena (sa PDV-om) € 27.195

(Vrele gume/MONDO)