Crni luk, koji se u našoj kuhinji koristi gotovo svakodnevno, smatran je lekovitom namirnicom još pre 5.000 godina. Sadrži oko 150 raznih sastojaka, a karakterističan miris daju mu eterična ulja i organske kiseline (limunska, jabučna itd.).
Crni luk, koji se u našoj kuhinji koristi gotovo svakodnevno, smatran je lekovitom namirnicom još pre 5.000 godina.Sadrži oko 150 raznih sastojaka, a karakterističan miris daju mu eterična ulja i organske kiseline (limunska, jabučna itd.).
Crni luk, kao i beli, pored vode sadrži veliku količinu provitamina A, vitamina C i vitamina grupe B, kao i minerala - kalijuma, natrijuma, kalcijuma, magnezijuma i gvoždja. Takodje, u crnom luku postoji značajan sadržaj joda, fosfora i sumpora, a zbog biljnog hormona glukokinina, koji ima dejstvo slično insulinu, preporučuje se i dijabetičarima.Luk je najhranljiviji dok je mlad, dok glavica nije skroz razvijena. Mladi luk se proizvodi u proleće, od slatkih - ozimih sorti (srebrnjak), i sadrži veće količine vitamina C i provitamina A, koji se nalazi u zelenom delu. Taj luk sadrži i značajne količine vitamina B1, B2, E, K i vitamina R (bioflavonoide).
Glavice su loptastog, pljosnatog oblika, srednje su veličine i imaju srebrnastu ljusku.
Pouzdano se zna da najveći pozitivan efekat na zdravlje ima sirovi crni luk i da mu se dejstvo umanjuje prženjem ili kuvanjem. Zbog toga se crni luk, kako bismo ga uneli u sirovom stanju, preporučuje kao sastojak raznih salata.
(Sofia/MONDO)