Stručnjaci za ishranu naglašavaju neophodnost konzumiranja ribljeg mesa, koje, na žalost, nije dovoljno zastupljeno u jelovniku našeg stanovništva
Stručnjaci za ishranu naglašavaju neophodnost konzumiranja ribljeg mesa, koje, na žalost, nije dovoljno zastupljeno u jelovniku našeg stanovništva
Riba ima veliku biološku i dijetetsku vrednost. Meso ribe sadrži proteine, esencijalne aminokiseline, vitamine i brojne minerale (kalcijum, magnezijum, hrom, cink, bakar, gvoždje, fluor, selen, i druge), ali uprkos tim saznanjima potrošnja ribe kod nas je veoma mala.
U ishrani našeg stanovništva riba je zastupljena u proseku 52 g nedeljno, što je daleko ispod preporučene količine.
Svetska zdravstvena organizacija i njena asocijacija koja se bavi oboljenjima kardiovaskularnog sistema preporučuju da se dnevno konzumira bar 30-40 g ribe.
Prema sadržaju masti, ribe se dele na: posne (oslić, tuna, škarpina, zubatac, iverak, smudj, linjak, grgeč, štuka, pastrmka), polumasne (sardela, bakalar, inćun, cipal, ugor, sitna bela riba, beli amur, tolstolobik, deverika, mrena, jesetra, klen), masne (papalina, skuša, haringa, losos, šaran, som) i visokomasne ribe, koje gomilaju potkožno masno tkivo (jegulja, kečiga, tovljeni šaran).
Riblje masti se lakše vare i imaju veću biološku vrednost nego masti životinja. Njihov sadržaj zavisi od vrste, starosti i načina ishrane ribe. Masti ribe su uglavnom sastavljene od nezasićenih masnih kiselina, a naročito je važna porodica omega 3 masnih kiselina zbog smanjenja rizika od kardiovaskularnih oboljenja, uravnoteživanja hormona i jačanja mentalnih funkcija.
Te kiseline su od suštinske važnosti u ishrani za vreme trudnoće i ranog detinjstva, a njima su naročito bogate ribe: haringa, skuša, tuna, sardele, tolstolobik, pastrmka i losos.
Riba koja se gaji u ribnjacima ima manju biološku vrednost.
U mišićnom tkivu ribe ima i prirodnih akntioksidanasa, kao što su tokoferoli (vitamin E). Riblja jetra, iz koje se dobija riblje ulje, sadrži značajne količine vitamina A i D i smatra se prirodnim koncentratom tih vitamina. U mesu ribe nalaze se i značajne količine vitamina B grupe.
Zbog kvarenja i velikog gubitka soka, ne treba je odmrzavati na sobnoj temperaturi. Naime, riblje meso je pogodna podloga za razvoj truležnih mikroorganizama i brzo kvarenje. Zato je veoma važno pri kupovini da znamo da ocenimo svežinu ribe.
Miris ribe treba da bude blag, a oči svetle, sjajne i prozirne. Oči koje su utonule u očnu duplju i koje su zamućene ukazuju na to da riba nije sveža. Koža treba da je sjajna, glatka i vlažna, svežih boja, s čvrsto usadjenim krljuštima i ravnomerno rasporedjenom sluzi po površini. Škrge sveže ribe su crvenkastoružičaste i vlažne, i pokrivene su s nešto sluzi. Konzistencija sveže ribe je čvrsta i elastična, a boja je karakteristična za vrstu ribe. Prilikom pritiskanja ne ostaje otisak prsta, već se tkivo ponovo vraća u predjašnje stanje.
Pri kupovini zamrznutih riba treba obratiti pažnju na to da li je pakovanje dobro zatvoreno i da li je riba u potpunosti smrznuta. Ne treba kupovati pakovanja koja su zamrljana, deformisana i sa kristalima leda na spoljašnjoj strani.
Riblji fileti treba da izgledaju vlažni, a ne sasušeni. Odmah posle ulova i vadjenja utrobe riba se može staviti na led i smestiti u hladnjaču na oko 1 stepen. Tako se može čuvati od 10 do 15 dana.
(MONDO/Sofia)
Riba ima veliku biološku i dijetetsku vrednost. Meso ribe sadrži proteine, esencijalne aminokiseline, vitamine i brojne minerale (kalcijum, magnezijum, hrom, cink, bakar, gvoždje, fluor, selen, i druge), ali uprkos tim saznanjima potrošnja ribe kod nas je veoma mala.
U ishrani našeg stanovništva riba je zastupljena u proseku 52 g nedeljno, što je daleko ispod preporučene količine.
Svetska zdravstvena organizacija i njena asocijacija koja se bavi oboljenjima kardiovaskularnog sistema preporučuju da se dnevno konzumira bar 30-40 g ribe.
Prema sadržaju masti, ribe se dele na: posne (oslić, tuna, škarpina, zubatac, iverak, smudj, linjak, grgeč, štuka, pastrmka), polumasne (sardela, bakalar, inćun, cipal, ugor, sitna bela riba, beli amur, tolstolobik, deverika, mrena, jesetra, klen), masne (papalina, skuša, haringa, losos, šaran, som) i visokomasne ribe, koje gomilaju potkožno masno tkivo (jegulja, kečiga, tovljeni šaran).
Riblje masti se lakše vare i imaju veću biološku vrednost nego masti životinja. Njihov sadržaj zavisi od vrste, starosti i načina ishrane ribe. Masti ribe su uglavnom sastavljene od nezasićenih masnih kiselina, a naročito je važna porodica omega 3 masnih kiselina zbog smanjenja rizika od kardiovaskularnih oboljenja, uravnoteživanja hormona i jačanja mentalnih funkcija.
Te kiseline su od suštinske važnosti u ishrani za vreme trudnoće i ranog detinjstva, a njima su naročito bogate ribe: haringa, skuša, tuna, sardele, tolstolobik, pastrmka i losos.
Riba koja se gaji u ribnjacima ima manju biološku vrednost.
U mišićnom tkivu ribe ima i prirodnih akntioksidanasa, kao što su tokoferoli (vitamin E). Riblja jetra, iz koje se dobija riblje ulje, sadrži značajne količine vitamina A i D i smatra se prirodnim koncentratom tih vitamina. U mesu ribe nalaze se i značajne količine vitamina B grupe.
Kako kupiti svežu ribu
Riba se koristi kao sveža ili kao smrznuta. Odmrzava se na temperaturi od 0 do 6 stepeni Celzijusovih. Dakle, odlaganjem u frižider.Zbog kvarenja i velikog gubitka soka, ne treba je odmrzavati na sobnoj temperaturi. Naime, riblje meso je pogodna podloga za razvoj truležnih mikroorganizama i brzo kvarenje. Zato je veoma važno pri kupovini da znamo da ocenimo svežinu ribe.
Miris ribe treba da bude blag, a oči svetle, sjajne i prozirne. Oči koje su utonule u očnu duplju i koje su zamućene ukazuju na to da riba nije sveža. Koža treba da je sjajna, glatka i vlažna, svežih boja, s čvrsto usadjenim krljuštima i ravnomerno rasporedjenom sluzi po površini. Škrge sveže ribe su crvenkastoružičaste i vlažne, i pokrivene su s nešto sluzi. Konzistencija sveže ribe je čvrsta i elastična, a boja je karakteristična za vrstu ribe. Prilikom pritiskanja ne ostaje otisak prsta, već se tkivo ponovo vraća u predjašnje stanje.
Pri kupovini zamrznutih riba treba obratiti pažnju na to da li je pakovanje dobro zatvoreno i da li je riba u potpunosti smrznuta. Ne treba kupovati pakovanja koja su zamrljana, deformisana i sa kristalima leda na spoljašnjoj strani.
Riblji fileti treba da izgledaju vlažni, a ne sasušeni. Odmah posle ulova i vadjenja utrobe riba se može staviti na led i smestiti u hladnjaču na oko 1 stepen. Tako se može čuvati od 10 do 15 dana.
(MONDO/Sofia)