Svojim aristokratskim izgledom, vrhunskim slatkišima i atmosferom prohujalih vremena i dalje je najomiljenije stecište poznatih ličnosti iz zemlje i istaknutih stranih gostiju.
Najpoznatija poslastičarnica u Mađarskoj, "Žerbo", smeštena u samom centru grada, gde se Vaci ulica sliva u Trg Verešmarti, slavi ovih dana nesvakidašnji jubilej - 150 godina postojanja.
Svojim aristokratskim izgledom, vrhunskim slatkišima i atmosferom prohujalih vremena i dalje je najomiljenije stecište poznatih ličnosti iz zemlje i istaknutih stranih gostiju.
Istorija "Žerboa" počinje sa izvesnim Jakabom Kuglerom, koji je krajem 18. veka otvorio poslastičarnicu u Šopronu, gradu na krajnjem zapadu današnje Mađarske.
Jakab je imao dva sina, Antala i Henrika, od kojih je ovaj drugi nastavio očev zanat. Pre tačno vek i po, Henrik se preselio u Peštu i na sadašnjem Trgu Jožef Nador otvorio poslastičarnicu u kojoj su se nudili kineski i ruski čaj, kolači i bombone.
Posao mu je tako dobro krenuo da je desetak godina kasnije potražio novu, pogodniju lokaciju, a oko mu je zapalo za Kafanu "Privorski" na Pozorišnom, kasnije Verešmarti trgu.
I novo zdanje je poslovalo izuzetno uspešno, pa su u njega dolazili grofovi, glumci, sportisti i političari. Uživali su u stolicama i stolovima donetim iz Pariza, plafonu ukrašenom u stilu kralja Luja XIV, lusterima iz vremena Marije Terezije, a posebno u minjonima, doboš torti, ledenim i žerbo kockama, išlerima, krempitama ili bejgliju.
Žerbo kocke, kao i ukrasne kutije za pakovanje slatkiša, bile su delo novog vlasnika, Emila Žerboa, koga je Henrik sreo u Parizu na jednom od svojih brojnih putovanja po Evropi. Pošto sam nije imao naslednika, ocenio je da bi tada mlađani Emil bio idealno rešenje za nastvak posla i - nije se prevario.
Novi vlasnik je dobro radio i zarađivao čak i za vreme Prvog svetskog rata, ali je nekoliko godina kasnije (1919) preminuo. Posao je preuzela njegova supruga, rukovodeći poslastičarnicom još 21 godinu.
Posle Drugog svetskog rata, tačnije 1947. godine, čuvena poslastičarnica je, kao i sve drugo, podržavljena i dospela pod okrilje Ministarstva za trgovinu, u čijoj nadležnosti je bilo i ugostiteljstvo. Država je htela da zadrži stari naziv "kuće slatkiša", ali su se naslednici pobunili i dobili spor na sudu.
Tako je "Žerbo", čuven i po istoimenoj torti, preimenovan u "Verešmarti", po Mihalju Verešmartiju, najvećem mađarskom pesniku s početka 19. veka. Taj naziv je nosio od 1950. do 1984. godine, kada je ponovo preuzeo staro ime.
Nemački biznismen Ervin Miler je 1995. kupio čitavu "Žerbo kuću" i dve godine kasnije, nakon opsežnog renoviranja, vratio joj stari sjaj.
(Tanjug)
Svojim aristokratskim izgledom, vrhunskim slatkišima i atmosferom prohujalih vremena i dalje je najomiljenije stecište poznatih ličnosti iz zemlje i istaknutih stranih gostiju.
Istorija "Žerboa" počinje sa izvesnim Jakabom Kuglerom, koji je krajem 18. veka otvorio poslastičarnicu u Šopronu, gradu na krajnjem zapadu današnje Mađarske.
Jakab je imao dva sina, Antala i Henrika, od kojih je ovaj drugi nastavio očev zanat. Pre tačno vek i po, Henrik se preselio u Peštu i na sadašnjem Trgu Jožef Nador otvorio poslastičarnicu u kojoj su se nudili kineski i ruski čaj, kolači i bombone.
Posao mu je tako dobro krenuo da je desetak godina kasnije potražio novu, pogodniju lokaciju, a oko mu je zapalo za Kafanu "Privorski" na Pozorišnom, kasnije Verešmarti trgu.
I novo zdanje je poslovalo izuzetno uspešno, pa su u njega dolazili grofovi, glumci, sportisti i političari. Uživali su u stolicama i stolovima donetim iz Pariza, plafonu ukrašenom u stilu kralja Luja XIV, lusterima iz vremena Marije Terezije, a posebno u minjonima, doboš torti, ledenim i žerbo kockama, išlerima, krempitama ili bejgliju.
Žerbo kocke, kao i ukrasne kutije za pakovanje slatkiša, bile su delo novog vlasnika, Emila Žerboa, koga je Henrik sreo u Parizu na jednom od svojih brojnih putovanja po Evropi. Pošto sam nije imao naslednika, ocenio je da bi tada mlađani Emil bio idealno rešenje za nastvak posla i - nije se prevario.
Novi vlasnik je dobro radio i zarađivao čak i za vreme Prvog svetskog rata, ali je nekoliko godina kasnije (1919) preminuo. Posao je preuzela njegova supruga, rukovodeći poslastičarnicom još 21 godinu.
Posle Drugog svetskog rata, tačnije 1947. godine, čuvena poslastičarnica je, kao i sve drugo, podržavljena i dospela pod okrilje Ministarstva za trgovinu, u čijoj nadležnosti je bilo i ugostiteljstvo. Država je htela da zadrži stari naziv "kuće slatkiša", ali su se naslednici pobunili i dobili spor na sudu.
Tako je "Žerbo", čuven i po istoimenoj torti, preimenovan u "Verešmarti", po Mihalju Verešmartiju, najvećem mađarskom pesniku s početka 19. veka. Taj naziv je nosio od 1950. do 1984. godine, kada je ponovo preuzeo staro ime.
Nemački biznismen Ervin Miler je 1995. kupio čitavu "Žerbo kuću" i dve godine kasnije, nakon opsežnog renoviranja, vratio joj stari sjaj.
(Tanjug)