Australijski naučnici su došli na ideju kako da leče kancer, a da oboleli pacijenti ne budu izlagani dugotrajnoj i često veoma bolnoj i neprijatnoj hemoterapiji, koristeći za tu svrhu takozvane nanokontejnere, kojima se lek doprema direktno do obolelih ćelija.
Australijski naučnici su došli na ideju kako da leče kancer, a da oboleli pacijenti ne budu izlagani dugotrajnoj i često veoma bolnoj i neprijatnoj hemoterapiji, koristeći za tu svrhu takozvane nanokontejnere, kojima se lek doprema direktno do obolelih ćelija.Kako je objavio češki "Ekonom", hemoterapija leči obolele od raka, ali istovremeno izaziva niz drugih, često veoma neprijatnih posledica, jer lekovitu supstancu koja se ubrizgava u krv ljudski organizam smatra otrovom i bori se protiv nje.
Zbog toga je neophodno supstancu davati u povećanoj količini, kako bi njena koncentracija bila stalno delotvorna protiv bujanja ćelija obolelih od raka.
Hemoterapija tako može da izleči teško oboljenje, ali posle toga sledi dug oporavak od samog lečenja kancera.
Hemoterapija truje pacijenta, smatra Martina Stenzel, šef tima naučnika koji su otkrili novi način lečenja raka.
Oni su pronašli način kako da se lek dopremi direktno do obolelih ćelija i da se obezbedi njegovo postepeno oslobadjanje u optimalnoj koncentraciji za lečenje.
Tim Stenzelove predlaže da se za lečenje koriste "kontejneri" nanoveličine koji bi trebalo da sadrže nedeljnu dozu lekova. Pretpostavka je da će posle ubrizgavanja u krv "nanokontejneri" aktivno tragati za obolelim ćelijama i postepeno u njih oslobadjati odgovarajuću dozu leka.
Australijski istraživački tim se pri traženju optimalnog načina za lečenje opake bolesti susreće sa dva osnovna problema - kako da "nanokontejner" pronadje bolesne ćelije i od čega da se proizvede.
Do sada su eksperimentisali sa gotovo pedeset modela "nanokontejnera" veličine od 10 do 100 nanometra (milionitih delova milimetra) od specijalnih polimera, od kojih je svaki imao spoljni omot od vodootpornog materijala koji omogućava bolji protok kroz krvotok i unutrašnji upijajući deo sposoban da apsorbuje lekove. Unutrašnji deo je pokriven i potencijalno lekovitim molekulima nazvanim ligande koji su sposobni da se vežu za odredjeni tip ćelija.
Upravo izbor odgovarajućih ligandi je najsloženiji problem u "nano lečenju" raka, pošto neke ligande ubijaju ljudske ćelije brže nego što su sposobne da u njih ubrizgaju lekoviti rastvor, dok se druge samo priljube na površinu ćelije, a neke dozvoljavaju da ih ćelije progutaju.
Dalji problem je od čega napraviti nanokontejner, za šta bi najbolji bio biološki razgradljiv materijal, kako se u telu ne bi taložio nanootpad. Kontejneri, istovremeno, ne smeju biti preterano lako razgradljivi, kako se ne bi razložili pre nego što ispune misiju.
Naučni tim sada traži partnera za komercijalnu upotrebu tehnologije, objavio je češki list.
(Tanjug)