Krilo Valensije kaže da mu je drago što je posle dužeg vremena odigrao utakmicu u "paklenom" ambijentu.
Valensija je došla u Beograd da nadoknadi "brejk" iz meča protiv Olimpijakosa i iskupi se za slabu partiju u prvom poluvremenu gostovanja Galatasaraju, ali nije bila ni blizu cilja.
Da su crveno-beli zadržali koncentraciju na visokom nivou, bio bi to debakl važećeg šampiona Evrokupa. Ovako, završilo se sa "samo" 13 poena razlike.
"Već druga utakmica Evrolige u kojoj nam se dešava ovako nešto. U ovakvom ambijentu, gde Zvezdu nosi publika, moraš da odgovoriš agresivno ili će protivnik otići na dvocifrenu razliku", rekao je Vladimir Lučić novinarima u svlačionici svog tima.
"Imali smo katastrofalan šut, iz dosta izgrađenih pozicija. Sa takvom igrom ne može da se dobije u punoj Areni".
Da li te je ovo podsetilo na stare dane u Partizanu?
"Imam problem sa povredom, nisam fizički kako bi trebalo, ali mi je iz više razloga drago što sam došao u Beograd i što sam posle dužeg vremena odigrao utakmicu uz vatreno navijanje. U Španiji je to drugačije".
"Igrajući za Partizan, osetio sam da kada krene publika, krene i ceo tim. Ako tu ne zaustaviš par napada, gubiš utakmicu".
Da li su te pogodila dobacivanja i uvredljiva skandiranja sa tribina?
"Bilo je kao i uvek kada dođe igrač rivalskog kluba. Ja sam više voleo da igram u Pioniru, tamo je gostu teže, mada ima tri puta manje ljudi... Sitna dobacivanja sam čuo od pojedinaca, ali ništa strašno".
Da li si se video da nekim iz Partizana?
"Video sam se sa Gagijem Milosavljevićem, ostatak ekipe je bio na putu".
Valensija ima skor 0-3 i u nezavidnoj je poziciji pred duel sa Laboral Kućom na svom terenu?
"Ovo nije teren za vraćanje propuštenog, ali imamo još dosta utakmica do kraja, koje možemo da dobijemo".
Kako je skočni zglob, da li igraš pod strahom?
"Ne igram pod strahom, igram pod bolom", završio je uz osmeh Vladimir Lučić.