Reč je, po oceni Tanjugovih sagovornika, o ideji koja se zasniva na posledicama iscrtavanja granica lokalne samouprave na KiM koje je trajalo do početka 1960-ih, kada su tamošnjim opštinama i srezovima pripajana mesta koja su zapravo pripadala centralnoj Srbiji.

Tako je nastao i "Rankovićev poklon" (Aleksandar Ranković Leka, visoki komunistički poslenik, Titov venčani kum, ministar unutrašnjih poslova, pa potpredsednik SFRJ do pada u nemilost i izbacivanja ik KPJ 1966. zbog navodnog špijuniranja Tita), odnosno Kosovu su pripojeni deo Leposavića, Zubinog potoka i Lešk.

"Tači bi da trguje teritorijom srpske države", kaže za Tanjug dr Momčilo Pavlović, direktor Instituta za savremenu istoriju i dodaje da je iscrtavanje granice severnog Kosova počelo nakon donošenja ustavnih zakona 1953. godine i da je u toj administrativnoj reformi, koja nema veze sa Aleksandrom Rankovićem, Kosovska Mitrovica ojačana opštinama kao što su Lešak, Zubin Potok i Leposavić.

"Njima su tada pripojene mesne zajednice iz tri sreza u Srbiji - Kopaoničkog sa sedištem u Brusu, Deževskog sa sedištem u Novom Pazaru, te Studeničkog sa sedištem u Raškoj", kaže Pavlović.

On dodaje da su sela sa apsolutno srpskim stanovništvom pripojena opštinama koje su pripadale Kosovskomitrovačkom srezu, a atari tih sela su postali granice. To je pravdano time da treba ojačati opštine, ali te granice su bile samo administrativne, ne i državne", zaključuje istoričar.

Naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju Miomir Gatalović istovremeno objašnjava da je prostor Kosova i Metohije uređen krajem 1959. godine, nakon sednice Izvršnog komiteta CK Saveza komunista Srbije 12. septembra 1959. godine na kojoj je Slobodan Penezić Krcun objavio da na KiM treba ukinuti srezove i formirati opštine.

Toj ideji se pridružio i Stevan Doronjski uz obrazloženje da bi to poboljšalo položaj nacionalnih manjina, pre svega Albanaca na KiM.

Gatalović navodi da je prvobitna ideja bila da se formiraju dva velika sreza - Kosovo i Metohija, ali da je odbačena i da je na kraju na KiM formirano 28 opština.

Nova teritorijalna podela stupila je na snagu 1. januara 1960. godine, a KiM je bilo podeljeno na sledeće opštine: Vitina, Vučitrn, Glogovac, Gnjilane, Dečani, Đakovica, Gnjilane, Dragaš, Zubin Potok, Istok, Zjum, Kačanik, Klina, Kosovska Kamenica, Kosovska Mitrovica, Leposavić, Lipljan, Mališevo, Novo Brdo, Orlane, Orahovac, Peć, Prizren, Priština, Srbica, Suva Reka, Uroševac i Štrpce.

Gatalović pojašnjava da je novoformirana opština Leposavić tada proširena dodavanjem katastarskih opština koje nikada nisu pripadale Kosovu i Metohiji već su bile u sastavu srezova centralne Srbiji.

Tada je, kaže, najmanje 190 kvadratnih kilometara centralne Srbije pripojeno KiM. To su sela i naselja Beluće, Berberište, Bistrica, Bare, Belo Brdo, Borova, Vračevo, Guvnište, Donji Krnjin, Zemanica, Isevo, Lešak, Miokoviće, Ostraće, Postenje, Potkomlje, Rvatska, Trebiće, Ćirkoviće i Crnatovo.

Gatalović kaže da se u istorijskim izvorima mogu pronaći dva objašnjenja zašto su naselja iz tri sreza u centralnoj Srbiji priključena južnoj pokrajini.

Prema prvoj verziji sve je urađeno na insistiranje Petra Stambolića da bi pobedio na izborima za delegata.

''Istoričari nisu saglasni sa tim, jer je i bez toga u jednopartijskom sistemu njemu bila osigurana pobeda na izborima. Na teritoriji koja je dodata KiM većinsko stanovništvo bilo je srpsko, a prema drugoj teoriji promena je urađena da bi stanovnici gravitirali prema Kosovskoj Mitrovici i lakše dolazili do posla'', kaže istoričar.

Tači nudi ambasadu Izraelu u zamenu za priznanje?

Profesor sociologije na Univerzitetu u Prištini Jovan Bazić, koji je rođen u Belom Brdu koje je 1960. godine pripojeno kosovskoj opštini Leposavić, kaže da je narodu pripajanje tih teritorija obrazlagano ekonomskim razlozima.

''Rudnik u Belom Brdu pripadao je 'Trepči', ali teritorijalno nije bio na KiM. Stanovništvu je govoreno da će tehnološki sistem bolje funkcionisati i da će oni više zarađivati i imati bolji standard pošto je KiM tada imalo povlastice u ulaganjima, socijalnoj zaštiti, obrazovanju...'', naveo je Bazić.

On podseća i na intervju Edvarda Kardelja iz 1954. u kojem je rekao da se u teritorijalnim promenama država neće rukovoditi kriterijumima teritorijalnih nego tehnoloških celina da bi se ubrzao ekonomski razvoj zemlje.

Tači: Preševska dolina kao Republika Srpska

Bazić navodi da su se žitelji naselja priključenih KiM suočavali sa raznim apsurdima nakon nove teritorijalne podele.

Priseća se da su 1980-ih godina, kada je Kopaonik pogodio jak zemljotres, meštani koji su radili u rudniku Belo Brdo, ali su živeli na suprotnim stranama Kopanika, primali različite iznose pomoći i imali različita socijalna prava.

''Jedna strana Kopaonika pripala je KiM, a druga ostala u centralnoj Srbiji. Ulaz u rudnik je u Belom Brdu, a izlaz u Zaplanju koje pripada opštini Brus'', objašnjava Bazić.