Iako tehnički sličan modelu M5, M6 više nije samo vuk u jagnjećoj koži poput limuzine. To je kupe pretećeg izgleda, a njegova moć i brutalan zvuk iz prohromske izduvne cevi izazivaju jezu čak i kod onih koji su navikli da svakodnevno ispod sebe ”gone” nekoliko stotina konja.
Bavarski gigant konstruiše i proizvodi dobre, luksuzne automobile koji nemaju premca kada je dinamika vožnje u pitanju. Zapravo, bilo da je to serija 1, 3, 5, 6 ili 7, zaštitni znak ove marke je udobnost i luksuz u kombinaciji sa naglašenim sportskim osobinama. Ko god je ikada seo za upravljač bilo kojeg BMW-a shvatiće koliko je teško rečima izraziti sve one osećaje koje pružaju modeli iz ove fabrike. Zamislite onda koliko je tek teško opisati tu igru emocija sa najjačim izdanjem ove kuće, u super luksuznom kupeu sa plavo-belim znakom na haubi, koji u sebi skriva čak 507 KS i svakolike tehničke sisteme koji su poslednja reč dostignuća u auto industriji.
Ne baš u skladu sa svojom tradicijom konstrukcije rednih motora, BMW je za M5 i M6 opciju pripremio agregat sa deset cilindara koji su postavljeni u V obliku pod uglom od 90 stepeni. Takav ugao između cilindara je vrlo blizu prirodnog balansa, tako da bez obzira na ogromnu snagu, motor radi pre svega mirno i to u svim režimima. Namerno nisam rekao tiho. Doduše to bi se moglo reći ali samo na obrtajima koji su ispod 1000 u minuti. Tada prosto iznenađuje njegova plišana uglađenost i samo pogledom na obrtomer saznajem da je spreman za akciju.
Za manje od 5 sekundi smo bili na stotki, za 14 sekundi na 200 km/h, za još 7 na 250 km/h... U kontra smeru, dakle kočenju, M6 je takođe impresivan. Sa 200 km/h do nule traži samo 140, a sa stotke do mirovanja nepunih 36 metara. Sve to vreme ubrzanja i kočenja, nisam ni pomislio da pogled spustim na instrumente jer se stvari odvijaju takvom silinom da je neizbežan samo pogled na put ispred sebe. Tu negde između puta i očiju je vrlo korisna sitnica za vozača. Na vetrobranu putem takozvanog Head up displaya koji nije ništa drugo do mali projektor digitalizovane slike, očitavam najvažnije: stepen prenosa, broj obrtaja mašine i trenutnu brzinu. Dragocena novotarija. Sve ostalo je u drugom planu, pa čak i kolena koja obilato vire ispod mini suknje.
Suštinski, pun doživljaj BMW M6 je moguće osetiti tek kada se stišaju unutrašnji nagoni vozača. Bilo da je u pitanju uzan planinski put sa mnogo krivina, bilo da je to auto put ili kružna staza, uživanje u vožnji je zagarantovano. Ne treba posebno naglašavati da je uz pomoć elektronike, i potpuno novog Dynamic Stability Control sistema, M6 u svakodnevnoj vožnji jedan sasvim pitom automobil. Siguran, upravljiv i stabilan u krivinama. Sve rečeno važi kada je pomenuti DSC uređaj aktiviran. Njegova eliminacija uz pomoć dugmeta na centralnom grebenu, M6 čini potpuno neobuzdanim, surovim sportistom koji traži nadprosečno vozačko znanje. Tada se mora voditi računa o podlozi, trakciji, temperaturi. M6 ne prašta greške. Par stotina obrtaja više će bez problema odvesti M6 u spin bez povratka. Sa elektronikom M6 je potpuno neutralan, a bez nje preupravljanje je evidentno i poželjno za zadnju vuču. Možda baš tu negde i leži čar ovog automobila koji može da ima potpuno podvojenu ličnost. Međutim kada se već povede reč o stabilnosti konstruktori su mislili i na zakone fizike. M6 se, što je retko u serijskoj produkciji, može pohvaliti krovom od karbona, koji je daleko lakši i čvršći od čelika pa i od aluminijuma, čime se težište karoserije spustilo još više ka asfaltu. Komponente oslanjanja su dobrim delom od aluminijuma, motor sa suvim karterom dozvoljava maksimalno nisko težište, a bavarski majstori znaju da naprave paket.
Ne baš u skladu sa svojom tradicijom konstrukcije rednih motora, BMW je za M5 i M6 opciju pripremio agregat sa deset cilindara koji su postavljeni u V obliku pod uglom od 90 stepeni. Takav ugao između cilindara je vrlo blizu prirodnog balansa, tako da bez obzira na ogromnu snagu, motor radi pre svega mirno i to u svim režimima. Namerno nisam rekao tiho. Doduše to bi se moglo reći ali samo na obrtajima koji su ispod 1000 u minuti. Tada prosto iznenađuje njegova plišana uglađenost i samo pogledom na obrtomer saznajem da je spreman za akciju.
Akcija!
A za akciju je dovoljan laki pritisak na papučicu gasa i već u sledećoj sekundi doživljavam niz kontrolisanih eksplozija snage, zvuka, adrenalina uz osećaj beskonačne moći. Naravno i potpuno iskreno, to sam i očekivao, uz napomenu da mi je potpuna skoncentrisanost na njegovo veličanstvo dobro došla zbog niza događaja koji slede već u narednim metrima.Za manje od 5 sekundi smo bili na stotki, za 14 sekundi na 200 km/h, za još 7 na 250 km/h... U kontra smeru, dakle kočenju, M6 je takođe impresivan. Sa 200 km/h do nule traži samo 140, a sa stotke do mirovanja nepunih 36 metara. Sve to vreme ubrzanja i kočenja, nisam ni pomislio da pogled spustim na instrumente jer se stvari odvijaju takvom silinom da je neizbežan samo pogled na put ispred sebe. Tu negde između puta i očiju je vrlo korisna sitnica za vozača. Na vetrobranu putem takozvanog Head up displaya koji nije ništa drugo do mali projektor digitalizovane slike, očitavam najvažnije: stepen prenosa, broj obrtaja mašine i trenutnu brzinu. Dragocena novotarija. Sve ostalo je u drugom planu, pa čak i kolena koja obilato vire ispod mini suknje.
Suštinski, pun doživljaj BMW M6 je moguće osetiti tek kada se stišaju unutrašnji nagoni vozača. Bilo da je u pitanju uzan planinski put sa mnogo krivina, bilo da je to auto put ili kružna staza, uživanje u vožnji je zagarantovano. Ne treba posebno naglašavati da je uz pomoć elektronike, i potpuno novog Dynamic Stability Control sistema, M6 u svakodnevnoj vožnji jedan sasvim pitom automobil. Siguran, upravljiv i stabilan u krivinama. Sve rečeno važi kada je pomenuti DSC uređaj aktiviran. Njegova eliminacija uz pomoć dugmeta na centralnom grebenu, M6 čini potpuno neobuzdanim, surovim sportistom koji traži nadprosečno vozačko znanje. Tada se mora voditi računa o podlozi, trakciji, temperaturi. M6 ne prašta greške. Par stotina obrtaja više će bez problema odvesti M6 u spin bez povratka. Sa elektronikom M6 je potpuno neutralan, a bez nje preupravljanje je evidentno i poželjno za zadnju vuču. Možda baš tu negde i leži čar ovog automobila koji može da ima potpuno podvojenu ličnost. Međutim kada se već povede reč o stabilnosti konstruktori su mislili i na zakone fizike. M6 se, što je retko u serijskoj produkciji, može pohvaliti krovom od karbona, koji je daleko lakši i čvršći od čelika pa i od aluminijuma, čime se težište karoserije spustilo još više ka asfaltu. Komponente oslanjanja su dobrim delom od aluminijuma, motor sa suvim karterom dozvoljava maksimalno nisko težište, a bavarski majstori znaju da naprave paket.