Bavarski gigant konstruiše i proizvodi dobre, luksuz­ne automobile koji nemaju premca kada je dinamika vožnje u pitanju. Zapravo, bilo da je to serija 1, 3, 5, 6 ili 7, zaštitni znak ove marke je udobnost i luksuz u kombinaciji sa naglašenim sportskim oso­binama. Ko god je ikada seo za upravljač bilo kojeg BMW-a shvatiće koliko je teško rečima izraziti sve one osećaje koje pružaju modeli iz ove fabrike. Zamislite onda koliko je tek teško opisati tu igru emocija sa najjačim izdanjem ove kuće, u super luk­­suznom kupeu sa plavo-belim znakom na haubi, koji u sebi skriva čak 507 KS i svakolike tehni­čke siste­me koji su poslednja reč dostignuća u auto indu­striji.

Ne baš u skladu sa svojom tradicijom konstrukci­je rednih motora, BMW je za M5 i M6 opciju pripremio agregat sa deset cilindara koji su postavljeni u V obliku pod uglom od 90 stepeni. Takav ugao iz­među cilindara je vrlo blizu prirodnog balansa, tako da bez obzira na ogromnu snagu, motor radi pre sve­ga mirno i to u svim režimima. Namerno nisam re­kao tiho. Doduše to bi se moglo reći ali samo na obrtajima koji su ispod 1000 u minuti. Tada prosto iz­nenađuje njegova plišana uglađenost i samo pogle­dom na obrtomer saznajem da je spreman za akciju.

Akcija!

A za akciju je dovoljan laki pritisak na papučicu gasa i već u sledećoj sekundi doživljavam niz kon­tro­lisanih eksplozija snage, zvuka, adrenalina uz ose­ćaj beskonačne moći. Naravno i potpuno iskreno, to sam i očekivao, uz napomenu da mi je potpu­na skoncentrisanost na njegovo veličanstvo dobro došla zbog niza događaja koji slede već u narednim metrima.

Za manje od 5 sekundi smo bili na stotki, za 14 se­­kundi na 200 km/h, za još 7 na 250 km/h... U kon­­tra smeru, dakle kočenju, M6 je takođe impresi­van. Sa 200 km/h do nule traži samo 140, a sa stot­ke do mirovanja nepunih 36 metara. Sve to vreme ubr­zanja i kočenja, nisam ni pomislio da pogled spustim na instrumente jer se stvari odvijaju takvom silinom da je neizbežan samo pogled na put ispred sebe. Tu negde između puta i očiju je vrlo korisna sitnica za vozača. Na vetrobranu putem takozvanog Head up displaya koji nije ništa drugo do mali projektor digi­ta­lizovane slike, očitavam najvažnije: stepen preno­sa, broj obrtaja mašine i trenutnu brzinu. Dra­go­cena novotarija. Sve ostalo je u drugom planu, pa čak i kolena koja obilato vire ispod mini suknje.

Suštinski, pun doživljaj BMW M6 je moguće ose­titi tek kada se stišaju unutrašnji nagoni vozača. Bilo da je u pitanju uzan planinski put sa mnogo krivina, bilo da je to auto put ili kružna staza, uživanje u vož­nji je zagarantovano. Ne treba posebno naglašavati da je uz pomoć elek­tronike, i potpuno novog Dynamic Stability Con­trol sistema, M6 u svakodnevnoj vožnji jedan sasvim pitom automobil. Siguran, upravljiv i stabilan u krivinama. Sve rečeno važi kada je pomenuti DSC uređaj aktiviran. Njegova eliminacija uz po­moć dugmeta na centralnom grebenu, M6 čini pot­puno neobuzdanim, surovim sportistom koji traži nadprosečno vozačko znanje. Tada se mora voditi ra­čuna o podlozi, trakciji, temperaturi. M6 ne pra­šta greške. Par stotina obrtaja više će bez problema odvesti M6 u spin bez povratka. Sa elektronikom M6 je potpuno neutralan, a bez nje preupravljanje je evidentno i poželjno za zadnju vuču. Možda baš tu negde i leži čar ovog automobila koji može da ima potpuno podvojenu ličnost. Međutim kada se već povede reč o stabilnosti konstruktori su mislili i na zakone fizike. M6 se, što je retko u serijskoj pro­dukciji, može pohvaliti krovom od karbona, koji je daleko lakši i čvršći od čelika pa i od aluminijuma, čime se težište karoserije spustilo još više ka asfaltu. Komponente oslanjanja su dobrim delom od alu­minijuma, motor sa suvim karterom dozvoljava maksimalno nisko težište, a bavarski majstori znaju da naprave paket.