Svaka zemlja ima svoje tabue o kojima je najbolje da stranci ne govore. Turistima na Bliskom istoku je najpametnije da izbegavaju priče o politici i veri, u Aziji o kolonijalnoj prošlosti, u Evropi o istorijskim sukobima među narodima.

Na internetu se mogu naći preporuke o tome koje teme ne valja potezati u pojedinim zemljama i regionima da bi se na putovanjima izbegle moguće neprijatne situacije.

Tako Egipćani ne vole da ih kritikuju zbog njihovog odnosa prema podređenim Koptima. Takođe je apsolutno nepoželjno iznositi bilo kakav stav o položaju Jevreja u svetu ili potrebi sklapanja trajnog mira s Izraelom. Još je opasnije upuštati se u rasprave o nedostatku demokratije u Egiptu ili o korupciji, odnosno opasnostima koje bi terorizam mogao da predstavlja za egipatski turizam.

Priča o terorizmu nije poželjna ni u Izraelu, ali je manje štetna od spominjanja "palestinskog pitanja". Domaćini posebno burno reaguju na opaske o sigurnosnom zidu, kojim je Izrael pre nekoliko godina odlučio da ogradi palestinska područja. Izraelci su jako osetljivi i na verska pitanja, s obzirom na to da svi Jevreji nisu jednako religiozni, naprotiv, zbog verske (ne)tolerancije često se međusobno fizički sukobljavaju.

U Jordanu koji je zbog istorijskog grada Petre odredište mnogih turista, nikako ne treba spominjati ubistva iz časti koja su u toj zemlji u poslednje vreme česta medijska tema, a mnogi ih se Jordanci stide. Kao i u ostalim muslimanskim zemljama, svakako treba izbegavati kritiku islama, ali i jordanske kraljevske porodice što je i zakonom zabranjeno.

Na drugom kraju sveta, u Argetini na primer, najtraumatičnija tema su nerešene otmice oko 30.000 ljudi, uglavnom protivnika vojnih hunti, ali i nestanka dece, tokom 1970-ih godina. Nije pametno upuštati se ni u rasprave o nekada vladajućoj porodici Peron čija se istorijska uloga još preispituje. Nikako ne treba pominjati ni Faklandski rat o kojem ne vole da pričaju ni Britanci, a kamoli Argentinci koji su ga izgubili.

Meksikanci, pak, ne podnose priče o kriminalu i korupciji, ali ni o pravima životinja jer su im borbe s bikovima, kao i Špancima, deo nacionalnog ponosa. Mnogi Meksikanci ogorčeni su i pitanjima o iseljavanju iz svoje zemlje, a tema postaje još bolnija ako se dotakne politika njihovog suseda, SAD, prema "ilegalcima", koja je najčešće okrutna i ponižavajuća.

Kanađani su najosetljiviji na opaske o tome koliko je Kanada slična Sjedinjenim Američkim Državama, posebno ako se pominje u za njih ponižavajućem kontekstu - da su 51. savezna država SAD.

Među azijskim zemaljama, u Kini je krajnje nepoželjno pominjanje "3T" - Tibeta, Tajvana i Tjenanmena. Zabranjena tema su i odnosi Kine i Japana. Nikada ne treba porediti te dve zemlje, pogotovo ne treba hvaliti Japan. Dobro je izbegavati i razgovor o verskim slobodama, ljudskim pravima i kulturnoj revoluciji.

Indija nikako nije dobro mesto za razgovor o odnosima sa susednim Pakistanom ili etničkim sukobima, jer ta zemlja ljubomorno čuva svoj status multietničke demokratije. Ne valja potezati ni pitanja o dogovorenim brakovima, klasnom društvu, ekonomskoj nejednakosti i kastinskom sistemu.

U Japanu je apsolutno zabranjena tema Drugi svetski rat i uloga Japana u njemu. Nikako nije dobro ni pominjanje Hirošime i Nagasakija jer to nije samo nacionalna trauma nego i sramota. Čak i u tim gradovima se o nuklearnim bombama gotovo ne raspravlja.

I Evropa ima svoje tabue. Nigde na svetu nije toliko nepristojno pitati ženu za godine kao u Francuskoj. Takođe je apsolutno zabranjena tema novac. Francuzi gotovo nikada ne raspravljaju o platama. Nikako ne treba pominjati ni to kako su se Francuzi predali Nemcima tokom Drugog svetskog rata.

U Nemačkoj je potpuno zabranjeno pričati o Hitleru i holokaustu.
Nemcima smeta i kada stranac ne poznaje razlike između severa i juga te zemlje. Takođe ne podnose ni preterano čavrljanje, pa im je vrlo neprijatno ako moraju naširoko da raspravljaju, recimo, o vremenu.

S Rusima nikako nije pametno razgovarati o sukobima u Čeceniji i Gruziji, braniti američku vojnu akciju u Srbiji ili iznositi optužbe o kršenju ljudskih prava. Nikada ne treba čak ni aludirati da Rusija zaostaje za zapadnim zemljama u bilo kojem pogledu, i svakako valja izbegavati bilo kakvu kritiku Vladimira Putina.

(Beta)