Slušaj vest

Kada dođete u Malme, rodni grad Zlatana Ibrahimovića i spomenete njegovo ime možete da dobijete jednu od dve reakcije. Ili će ga hvaliti na sva usta, pričati šta je sve uradio za grad, posebno za svoj rodni kraj. Ili će da vam kažu da je "izdajnik" i da ne mogu da veruju da je uložio novac u Hamarbi, klub koji je najljući rival Malmeu.

Posle nesrećnog ispadanja reprezentacije Srbije iz Dejvis kupa odluka da se poseti Malme bila je prilično jednostavna. Na samo četrdesetak minuta vožnje vozom iz Kopenhagena i tu si. U drugoj državi. U gradu najboljeg švedskog fudbalera u istoriji. Imao sam priliku da čujem i jednu i drugu stranu priče, pa će tako i ova priča o njemu da ide iz dva odvojena dela. Prvi je onaj o ljubavi i kraju u kom nikako ne smete da pričate loše o njemu.

Čim se pređe most "Oresund", koji izgleda prelepo, stiže se u Švedsku. Nekoliko stanica odatle je i glavna železnička stanica na kojoj sam izašao, prešao na autobus sa brojem pet i uputio se na glavnu destinaciju - Rosengord. Kraj u kome je odrastao Ibra. U svojim knjigama pričao je o opasnom delu grada, o migrantima, borbi za preživljavanje. Danas su stvari drugačije, bar tako izgleda na prvi pogled.

Sa stanice se odmah vidi glavna poruka

Zlatan Ibrahimović kraj Rosengord u kom je odrastao MONDO reportaža
Foto: MONDO/Nemanja Stanojčić

Čim sam izašao iz spomenutog autobusa na stanicu mogao sam da vidim dobro poznato lice. Na zgradi koja gleda pravo na stanicu nalazi se lik Zlatana Ibrahimovića. Ne vidi se tako jasno zbog drveća koje je između, ali posle par desetina koraka se sve čisto videlo. Tu je bila i jedna posebna poruka.

"Kuća je tamo gde je srce". Napisana na engleskom, tako da razumeju i lokalnci i turisti. Rosengord, deo u kome je Ibra odrastao poznat je po imigrantima. Moglo je to odmah da se vidi i po ljudima koji su prolazili. Ruku na srce nije ih bilo previše, jer je dan bio dosta hladan, sa temperaturom blizu nule. Ni dve kape mi nisu toliko pomogle. Elem, da ne dužim o ličnom osećaju hladnoće. Ima mnogo zanimljivijih stvari da se ispriča.

Teren Zlatan Ibrahimović

Rosengord Zlatan Ibrahimović Foto: MONDO/Nemanja Stanojčić

Čim se prođe zgrada na kojoj se nalazi ta poruka, što mi je bio indikator da je baš u toj zgradi živeo, dolazi se do terena koji nosi ime po njemu. Napravljen je još 2007. godine i u odličnom je stanju i dan danas. Na samom ulazu piše, na švedskom doduše "Ovde je moje srce, ovde je moja istorija, ovde je moja igra. Odnesi je još dalje". Tako bar kaže pomoć prevodioca.

U momentu kada sam došao bio je prazan, tako da je bilo dovoljno vremena da se prošetam terenom, da vidim kako sve to izgleda i da napravim dovoljno fotografija. Priznajem, nisam iz prve video, već tek po izlasku sa terena da se tik ispred nalaze i otisci njegovog stopala. Odmah iznad njih je i njegov autogram. Sve to stoji gotovo netaknuto još od kada je postavljeno pre 18 godina.

"Tu, na četvrtom spratu je živeo Zlatan"

Zlatan Ibrahimović kraj Rosengord u kom je odrastao MONDO reportaža
Foto: MONDO/Nemanja Stanojčić

Posle nekih destak minuta obilaska i šetnje oko tog dela na terenu se skupilo četvoro ljudi. Sa jedne strane čovek srednjih godina sa ćerkom, sa druge nešto mlađi gospodin sa dva sina. Igrali su fudbal na odvojenim golovima. Ušao sam na teren, nisam bio siguran kako prihvataju strance, sačekalo me prijatno iznenađenje. Bez mnogo pogovora krenula je priča čim sam spomenuo Zlatana. Osmeh i razgovor je mogao da počne.

"Tu mi je ćerka, mala je još, ima šest godina, voli da igra fudbal zbog ovog terena. Ibrahimović je napravio nešto za nove generacije, za sve koji vole ovu igru. Ja sam se ovde doselio tek pre oko godinu dana i već dosta znam o Ibri, toliko se priča o njemu u ovom kraju. Osećam kao da ga poznajem", priča mi Aga u jednom dahu.

Kroz razgovor je istakao da bi voleo da ga upozna i da je slušao priče kako je to sve izgledalo ranije. "Bio je ovde pre mnogo godina, ne znam tačno koliko. Komšije su mi pričale da kada on dođe, da se napravi prava fešta. Zove se ceo komšiluk, dolaze i neki političari, ljudi iz svih sfera. Ima tu i nekih njegovih prijatelja iz detinjstva koji ga bolje znaju od mene. Ovde ćeš teško čuti bilo kakvu lošu reč o njemu. Obožavaju ga", dodaje Aga.

Dok je sve to detaljno objašnjavao njegova ćerka je našla novo društvo, dva dečaka i počeli su da se igraju, a njihov otac se pridružio našem razgovoru. Kratko predstavljanje, pa je Jon krenuo da priča o Ibri. "Vidiš ovu zgradu pored", pokazuje Jon prstom baš na zgradu na kojoj se nalazi Ibrahimovićeva slika.

Zgrada u kojoj je Ibrahimović odrastao Izvor: Zgrada u kojoj je Ibrahimović odrastao

"E, baš tu je on živeo. Gore, na četvrtom spratu. Ne znam iz ovog ugla tačno koji stan, ali tu je bio. Ovo ispred je igralište kroz koje je prolazio. Kažu mi starije komšije da nikako nije voleo da ide u školu, da je tražio svaki izgovor da bude na terenu, da uči da igra fudbal, da vežba driblinge. Baš na ovom terenu je to sve naučio. Naravno, izgledao je teren mnogo drugačije pre nego što ga je on renovirao. Vratio je zajednici na neki svoj način", priča Jon dok prati kako se deca igraju na tom terenu.

Na to se potom nadovezao Aga. "Sada je zima, pa nema toliko dece, ali tokom leta na ovom terenu bude između 50 i 100 njih, jure, trče za loptom, uče da driblaju, baš kao Ibrahimović. Znamo svi da su male šanse da bilo ko od njih dođe do tog nivoa kao što je Zlatan bio, ali ako samo jedan od njih uspe da postane superstar, biće to dovoljno. Učiniće opet ovaj naš kraj ponosnim."

"Gde je škola? Teško pitanje..."

Teren Zlatan Ibrahimović Izvor: Teren Zlatan Ibrahimović

Kroz razgovor sam pokušao da saznam i još neke zanimljivosti. Poput toga gde se tačno nalazi škola u koju je Ibra išao. "Uf, teško pitanje. U ovom kraju su dve škole koje su relativno blizu. Jedna je od prvog do šestog razreda, druga je za starije. Pretpostavljam da je i on išao u te dve, ali ne znam tačno", kaže Aga.

Ni Jon nije imao odgovor na to pitanje. "Ni ja nisam siguran. Pitao bih nekog od starijih komšija, ali niko ne izlazi napolje. Previše im je hladno izgleda", nasmejao se Jon. Družili smo se ukupno nekih dvadesetak minuta, ali starijih komšija nije bilo. Uglavnom su izlazila deca koja su trčal na terenu, oko terena ili su se vozili na biciklu tu po svom dobor poznatom kraju.

"Iz Srbije si? Znači Đoković i Vidić"

Rosengord Zlatan Ibrahimović.jpg
Foto: MONDO/Nemanja Stanojčić

Kada sam konačno završio ispitivanje o Ibrahimoviću i svim zanimljivostima u vezi sa legendarnim Šveđaninom odgovarao sam i ja na neka pitanja svojih novih poznanika. Čim sam im rekao da sam iz Srbije počeli su da se smeju. Svako iz svojih razloga.

"Znači Novak Đoković. On mi je prva asocijacija. Mada, više volim jednog drugog čoveka - Nemanju Vidića. Ja sam veliki navijač Mančester junajteda, još od devedestih i Ser Aleksa Fergusona. Vidić je bio pravi defanzivac, bacao se, skakao, davao je krv za klub, bukvalno. Ne kao ovi sad, samo stoje kao neki manekeni. Previše su lenji, ne kreću se. Primamo golove od mnogo loših timova. Došao je Ruben Amorim i potrebno mu je vreme, to je glavni problem. Ferguson je od manje poznatih igrača pravio prave zvezde. Eto, spomenuo sam Vidića, niko ga nije znao kad je došao iz Rusije. Možda da probamo opet tako nešto, da napravimo neke nove igrače, ne samo da kupujemo", dao je Aga opširnu analizu i Vidića i igre Junajteda koji je u ozbiljnoj krizi. Rubene, ako kojim slučajem ovo pročitaš, imaš savetnika u Malmeu.

Jon nije preterano pažljivo to slušao, već je samo čekao da se završi razgovor. Da li zato što ne voli Mančester ili je nešto drugo u pitanju, ostaće nepoznato. "Srbija? Ima mnogo Srba ovde kod nas u kraju. Čujem često tvoj jezik, zapamtio sam 'brate' i 'dobri dan'. Ako sam dobro izgovorio. Šteta što ih nema sada tu. Ne znam da li ne izlaze zbog hladnoće ili su možda otišli negde. Nedelja je kod nas neradni dan, tako da mnogi to koriste", otkrio mi je Jon informaciju koja mi se nije dopala, posebno zbog toga što sam napravio planove za dalji obilazak Malmea i interesantnih detalja o Ibrahimoviću.

Zlatan Ibrahimović kraj Rosengord u kom je odrastao MONDO reportaža
Foto: MONDO/Nemanja Stanojčić

Došlo je vreme da nam se putevi raziđu, ja sam krenuo dalje, a oni su ostali da uvežbavaju sa svojom decom neke nove driblinge, šuteve, da se nadaju da će neko novi iz Rosengorda da krene Ibrinim stopama. Verovatnoća jeste mala, ali je isto tako bila i mnogo manja kada je Zlatan kretao. Nije bilo ni takvog terena, ni tako dobrih uslova za prve korake.

Dok sam odlazio ka autobuskoj stanici, jedan momak je primetio da sam zastao da još jednom slikam zgradu u kojoj je Zlatan odrastao i poruku koja je na zidu. "Ja sam iz Palestine došao ovde pre desetak godina, imigrant sam kao i Ibrahimović i to što je on uradio je za nas samo motiv, da verujemo. Niko ni njemu nije verovao, pa je uspeo", poručio mi je momak dok sam ga u neobaveznom razgovoru pitao šta misli o Zlatanu.

U Rosengordu ga obožavaju, tamo ima status legende, ikone, kako god želite to da kažete. Međutim, nije tako u svim delovima njegovog Malmea. O tome nešto više u drugom tekstu koji ćete čitati narednih dana na MONDU.

BONUS VIDEO:

Dušan Tadić, Zlatan Ibrahimović Izvor: Dušan Tadić, Zlatan Ibrahimović