Saveti nutricioniste

SPREČITE JEDNO OD NAJBOLNIJIH STANJA: Nutricionista savetuje šta da jedete ako imate pesak ili kamen u bubregu

Autor Zora Ćirković

Osobu koja je iskusila bol kad "krene" kamen iz bubrega teško da ćete ubediti da postoji išta gore na ovom svetu od toga. Nažalost, ako vam se to desi jednom, ozbiljan je rizik da će se desiti ponovo. Kako da to sprečite, pitali smo stručnjaka.

Izvor: Privatna arhiva - Ana Todorović

Da li ste znali da u proseku svaka deseta osoba tokom života u nekom trenutku ima kamen u bubregu? Ako je i vas snašla ta muka, ili se u porodicnoj anamnezi javlja nefrolitijaza (kamen u bubregu), evo male pomoci - o ishrani koja je najbolja prevencija ovog stanja razgovarali smo sa Anom Todorovic, nutricionistom Doma zdravlja Savski venac.

Kamen u bubregu (renalni kalkulus) je cvrsta masa sacinjena od kristala. Kamen se najcešce formira u bubrezima, ali se dešava da se razvije i u drugim delovima urinarnog trakta, koji se sastoji od bubrega, uretera (mokracovoda), mokracne bešike i uretre (mokracne cevi).

Kamen u bubregu možete imati godinama, a da toga uopšte ne budete svesni, ali kada se "pokrene"… pakao koji sledi smatra se jednim od najbolnijih stanja u medicini.

Uzroci ove pojave mogu biti razliciti, što utice i na tip kamena koji se stvara. Ukoliko vaš lekar posumnja na ovaj problem, uputice vas na razlicite analize krvi i urina, da bi se utvrdilo koja je vrsta kamena u pitanju. A kad dobijete rezultate, trebalo bi da promenite nacin ishrane jer je to najbolja prevencija.

"Opšta preporuka kada su u pitanju nefrolitijaze, dakle, bubrežni kamenac i pesak, je smanjen unos soli, redukovan unos belancevina - mesa, ribe i jaja, i pojacan unos tecnosti. Cesto se dešava da ljudi ne unose dovoljno tecnosti, ili da tokom dana piju pretežno kofeinske napitke i gazirana pica, što sve doprinosi stvaranju peska, a zatim i kamena, kod osoba koje su tome sklone. Vrlo cesto ljudi gotovo uopšte ne piju obicnu vodu, ili je ne piju u dovoljnoj kolicini, i to je ozbiljan faktor rizika za formiranje kamena", kaže Ana Todorovic za MONDO.

Da bi se pacijentu dala ispravna konkretna preporuka za ishranu, neophodno je utvrditi koja se vrsta kamena stvara.

Najcešce se javljaju kalcijum-oksalatni kamenci, slede fosfatni, uratni i relativno retko cistinski kamenci koji se javljaju kod nasledne bolesti cistinurije, kod koje je pojacano izlucivanje aminokiselina (cisteina, arginina, lizina i histidina). Kod ovog tipa kamena, cistin, kiselina koja se prirodno nalazi u organizmu, iz bubrega dospeva u urin i stvara probleme.

Kada se na osnovu simptoma posumnja na postojanje problema, ili se ultrazvucnim pregledom utvrdi postojanje kamena, sledeci korak su analize krvi i urina, na osnovu kojih ce biti odreden tip kamena, da bi lekar mogao da odredi odgovarajucu terapiju i napravi dalji plan lecenja, a zatim se pacijent upucuje kod dijeteticara - nutricioniste koji ce preporuciti odgovarajucu ishranu.

"Najcešci su kalcijum-oksalatni kamenci, koji su cesto uslovljeni disbalansom u radu paratiroidne žlezde, i rešavanje tog problema je onda osnov lecenja. Osim toga, uzimanje prekomernih kolicina vitamina D u formi suplemenata, kao i vitamina C, takode pogoduje nastanku ovog tipa kamena.

U takvim slucajevima, redukuje se unos zelenog lisnatog povrca, spanaca, blitve, zelja, koji su bogati oksalatima. Preporucuje se da se tvrdi beli delovi ovog povrca, koji se nalaze na sredini, iseku i ne koriste prilikom pripreme hrane, jer je u njima sadržaj oksalata veoma visok.

Neophodno je smanjiti unos cvekle, koštunjavog i jagodicastog voca, a na 'crnoj listi' su i cokolada, mleko i sirevi.

Ako se preteruje, ove namirnice su faktori rizika za pojavu kalcijum-oksalatnih kamenaca, a ukoliko je potvrdeno da se formira kamen ovog sastava, te namirnice zaista treba strogo izbegavati", kaže nutricionista.

Dodatni problem trenutno stvara i cinjenica da sada svi zbog epidemije korona virusa pokušavamo da ojacamo imunitet, izmedu ostalog i pojacanim unosom vitamina D i C…

"Sada se koriste jako velike kolicine vitamina C, ide se cak i do dva grama, što je opravdano u kontekstu zaštite od korona virusa, ali može da napravi problem kod osoba koje su sklone stvaranju peska i kamena u bubregu, što je takode stanje koje nimalo nije naivno", kaže sagovornica našeg portala.

Ukoliko ste skloni stvaranju kamena, ili imate porodicnu istoriju ovog stanja, trebalo bi da se držite prirodnih izvora vitamina C, a da izbegavate suplemente. Organizam prirodan oblik vitamina C lakše metaboliše, dok se onaj iz suplemenata teže izlucuje ukoliko postoji višak.

Dakle, ako ste skloni stvaranju peska ili kamenta, voce i povrce su definitivno bolji izbor nego vitamin C u tabletama, jer je procenat ponovnog stvaranja kamena kod osoba koje su vec imale taj problem od 50 do cak 70 odsto.

"Kamen se cešce javlja kod muškaraca, koji ga teže i izbacuju, a upravo su muškarci ti koji ce radije popiti vitamin C iz 'teglice', nego što ce se pozabaviti ishranom i postarati se da unose dovoljno voca i povrca", kaže Ana Todorovic.

Osobe kod kojih je potvrdeno formiranje kalcijum-oksalatnog kamena mogu da jedu žitarice, meso, mlecne proizvode trebalo bi da smanje, kiselo mleko i jogurt su u redu, ali bi trebalo da izbegavaju jake sireve.

Na raspolaganju im je svo povrce osim tamnozelenog lisnatog i cvekle, kupus i šargarepa su dobri, ali itu ma jedna "zackoljica":

"Iako je sad 'sezona' turšije i zimnice, ako ste skloni stvaranju peska i kamena u bubregu, trebalo bi da se ukiseljeno povrce dobro ispere pre konzumiranja, zbog soli, ali i konzervanasa koji se koriste u pripremi zimnice, koji takode mogu doprineti stvaranju kalcijum-oksalatnog kamenca."

Sada se preporucuje i vitamin D, jer jaca imunitet, ali višak ovog vitamina u organizmu može da izazove ozbiljne probleme.

"Otkako je pocela epidemija korona virusa, mnogo ljudi uzima suplemente na svoju ruku, vitamin D verovatno sad koristi svaki drugi covek, i on jeste odlican kao imunomodulator, ali bi se pre uvodenja suplemenata koji ga sadrže u visokim dozama ipak trebalo konsultovati sa lekarom.

Za razliku od nekih drugih vitamina, moguce je predozirati se vitaminom D, ponekad cak i u meri da dode do intoksikacije.

Zato je jako važno da se odredi odgovarajuca doza vitamina D, a to može da kaže samo lekar, na osnovu nivoa ovog vitamina u organizmu.

Zbog toga bi trebalo pre uvodenja suplemenata D vitamina odrediti serumsku koncentraciju u krvi. Samo na osnovu toga, ukoliko se utvrdi da postoji nedostatak, lekar može da odredi dnevnu dozu.

Postoje opšte preporuke za uzimanje vitamina D sada u vreme epidemije korona virusa, ali samo ukoliko se uradi ova analiza može da se proceni da li nekome trebaju tri ili 15 kapi ovog vitamina", objašnjava Ana Todorovic.

Da ne bi došlo do predoziranja, i kad je o vitaminu D rec prirodni izvori su bolja opcija od suplemenata. Zimi situaciju dodatno komplikuje i to što nema sunca, pa je apsorpcija D vitamina slabija, ali prirodno rešenje je pojacavanje unosa namirnica koje ga sadrže u vecim kolicinama - masnije ribe, pre svega lososa, skuše, haringe.

Osim ribe, dobar izvor je i masnija pavlaka, ali tu treba biti umeren u kolicini, jedna kašicica je sasvim dovoljna.

"Puter je takode dobar izvor vitamina D, ali ako se preteruje povecava se rizik od nastanka povišenog holesterola, a posledicno i od kardiovaskularnih problema koji su najcešci uzrok smrtnosti kod nas", upozorava nutricionistkinja.

Što se napitaka tice, takode postoje neke stvari na koje treba obratiti pažnju.

Kafa, recimo, jeste diuretik, ali ima dosta jedinjenja koja mogu povecati rizik od stvaranja peska i kamena u bubregu.

"Kolicinu kafe tokom dana bi trebalo ograniciti, a preporucuju se diuretski cajevi, uvin caj, caj od peršuna, kao i negazirane vode. Ali, trebalo bi da proverite sa lekarom koja je u vašem slucaju najbolji izbor. Ukoliko pijete negazirane mineralne vode, birajte one koje imaju najmanje suvog ostatka, taj podatak navodi se u sastavu vode, i menjajte proizvodaca povremeno, da ne bi došlo do zasicenja odredenim materijama, jer svaka flaširana voda ima specifican mineralni sastav", savetuje Ana Todorovic.

Kod kalcijum-fosfatnih kamenca, preporuke za ishranu se razlikuju. U tom slucaju treba smanjiti unos ribe, žumanca, mlecnih proizvoda i proizvoda od integralnih žitarica jer one sadrže dosta fosfata.

Uratni kamenci uslovljeni su pojacanim unosom materija koje sadrže purine, krajnje metabolike namirnica kao što su crveno meso, plodovi mora, pasulj, badem, kikiriki, pecurke, alkohol i konzervirana hrana, i to treba izbegavati.

"Nastanku uratnih kamenaca skloni su ljudi koji imaju giht, poremecaj metabolizma uree, mokracne kiseline. Uz problem sa zglobovima, kod osoba koje pate od gihta, klinicka slika cesto pokazuje i uratne kamence u bubrezima", objašnjava sagovornica našeg portala.

U tim slucajevima savetuje se pojacan unos tecnosti i potpuno iskljucenje alkohola, a kao i kod svih tipova bubrežnog kamenca, so bi trebalo svesti na minimum.

Važno je da pijete dovoljno vode, jer se time "ispira" urinarni sistem, i pesak koji se eventualno stvara izbacuje se pre nego što dostigne promer koji može da napravi ozbiljan problem.

Simptomi

A ako do toga ipak dode, evo šta treba da znate:

Kada se kamen "pokrene", javljaju se takozvane bubrežne kolike i bol je gotovo neizdrživ. Ali, kamen u bubregu može "mirovati" godinama, bez simptoma, tako da osoba nije ni svesna da problem postoji.

Kada pocne da se pomera, obicno se prvo javlja bol lokalizovan u desnom ili levom delu leda, ispod rebara, ili bol u abdominalnoj regiji. Kod muškaraca, bol se cesto širi i u penis i testise. Osim toga, simptomi mogu biti i krv u urinu (mokraca je crvena, ružicasta ili braon), mucnina i povracanje, povišena temperatura, jeza, pojacana potreba za mokrenjem, pracena smanjenom kolicinom urina, kao i ucestale urinarne infekcije.

Kamen ne ostaje zauvek u bubregu, a kada se pokrene i stigne do mokracovoda, u najvecem broju slucajeva je preveliki, i kretanje ka bešici ostavlja posedice u vidu povreda i oderotina uretre, zbog kojih se u urinu pojavljuje krv.

Ponekad, kamen može sasvim zaustaviti protok urina, i to stanje zove se urinarna opstrukcija. Ukoliko potraje, velika je verovatoca da ce se razviti i infekcija, a ako se infekcija zapusti, preti i trajno oštecenje bubrega. Ovo stanje zahteva hitan odlazak kod lekara.

Faktori rizika

Najznacajniji faktor rizika je izbacivanje manje od jednog litra urina tokom dana. Osim toga, na rizik utice i pol, kamen se cešce javlja kod muškaraca, a narocito je rizicna grupa izmedu 20 i 50 godina.

Rizik raste i ako ste vec imali kamen, ili ako se to stanje javlja u porodicnoj anamnezi.

Znacajni faktori rizika su i dehidratacija, gojanost, loše navike u ishrani, koja se zasniva pretežno na namirnicama koje su bogate proteinima, jako slanoj ili jako slatkoj hrani.

Stvaranju kamena u bubregu sklone su i osobe koje imaju poremecaj u radu paratirodine žlezde, i to oni kod kojih je ta žlezda hiperaktivna.

Pod povišenim rizikom su i osobe koje su imale gastricki bajpas, kao i one koje pate od zapaljenske bolesti creva.

Kada treba da se javite lekaru

Ukoliko imate tegobe umerenog intenziteta, javite se lekaru ako potraju duže od šest nedelja. Takode, ako osetite snažan bol, primetite krv u urinu, dobijete temperaturu, imate jaku mucninu ili povracate, morate otici kod lekara bez odlaganja, da bi se utvrdilo da li su vam potrebni lekovi ili primena drugih terapijskih metoda koje bi vam pomogle da izbacite kamen. Iako ovo stanje jeste vrlo bolno, dešava se da pacijenti sami izbace kamen. Protiv bolova obicno se uzimaju lekovi koji se mogu kupiti i bez recepta, na bazi acetaminofena, ibuprofena ili naproksena. Jako je važno da kad se kamen pokrene sasvim prestanete sa konzumacijom alkohola. Ukoliko je moguce, kamen koji ste izbacili trebalo bi odneti na analizu, da biste mogli da sprovedete odgovarajuce mere prevencije. Redovnim laboratorijskim analizama urina, pridržavanjem saveta lekara i plana ishrane koji vam je preporucio nutricionista smanjujete rizik da se kamen ponovo stvori što se kod 50 do 70 odsto ljudi koji su imali kamen u bubregu dešava u roku od deset godina.

Kako se leci kamen u bubregu

Ukoliko je kamen manjeg promera, obicno se izbacuje spontano, a preporucuje se unos vecih kolicina tecnosti.

Ako je precnik kamena veci od 8 ili 9 milimetara, gotovo je izvesno da ce se zaglaviti u mokracovodu ukoliko se pokrene. U tim slucajevima primenjuju se razlicite terapijske metode koje bi trebalo da taj kamen razbiju: ekstrakorporalna litotripsija (razbijanje kamena udarnim talasim), ureterolitotripsija (uvodi se specijalni instrument u ureter ili bubreg i kamen se razbija), perkutana nefrolitotomija (instrument se preko kože uvodi u bubrežnu karlicu i razbija se kamen).

Operativno lecenje primenjuje se relativno retko, uglavnom u slucajevima u kojima je promer kamena veci od tri centimetra.

Budite bolje informisani od drugih, PREUZMITE MONDO MOBILNU APLIKACIJU.